Predsjednik Sabora Republike Hrvatske, Gordan Jandroković, formalno treći čovjek hrvatske politike, stigao je u Bosnu i Hercegovinu s naizgled plemenitim ciljevima: podrškom njenom evropskom putu i najavom dodatne pomoći Hrvatima u BiH.
No, ispod tankog sloja diplomatskog govora provirila je retorika koja je zaledila svaku iluziju o iskrenoj podršci – retorika prijetnje „nestankom Bosne i Hercegovine“, ukoliko se ova država ne „uredi“ prema željama Zagreba.
„Ako nema konstitutivnosti i jednakopravnosti, tada neće biti ni Bosne i Hercegovine“, poručio je Jandroković, ledenim glasom, kao da se obraća podređenima, a ne susjednoj i suverenoj državi.
Prijetnja s hrvatskim potpisom
Nije ovo prvi put da zvaničnici Hrvatske govore o unutrašnjim pitanjima BiH na način koji prelazi granice dobrosusjedskih odnosa, ali Jandroković je ovoga puta otišao korak dalje. Da stvar bude bizarnija, riječ „nestanak“ upotrijebio je na teritoriju zemlje koju njegova država, prema pravosnažnoj presudi Međunarodnog suda pravde, snosi odgovornost za agresiju. I to nije sve – tajming ove izjave ne može biti „slučajan“: stigla je tačno dan prije godišnjice presude tzv. Hercegovačkoj šestorci. Simbolika je previše očita da bi bila nevažna.
Ovakve poruke iz Zagreba nisu spontane. One su pažljivo osmišljene, tempirane i dio su šire političke igre koja ima dvostruki cilj: ojačati poziciju Hrvatske u međunarodnom odnosu prema BiH i istovremeno u predizbornoj atmosferi u Hrvatskoj mobilizirati glasove birača s bosanskohercegovačkim korijenima.
Premijer Hrvatske, Andrej Plenković, već neko vrijeme balansira između vlastite „umjerenosti“ i rastuće popularnosti Zorana Milanovića, čije kontroverzne izjave o BiH – često u saradnji s Miloradom Dodikom – nailaze na odobravanje dijela biračkog tijela. Poslavši Jandrokovića da u BiH „isporuči“ poruku o njenom mogućem nestanku, Plenković je poslao jasnu poruku: i mi možemo igrati Milanovićevu igru.
Retorika ucjene: Od Dodika do Jandrokovića
Retorika o „nestanku Bosne i Hercegovine“ nije nova – već godinama je koristi Milorad Dodik, lider Republike Srpske, kao sredstvo političkog pritiska. No kada ista retorika dolazi iz usta visokog zvaničnika Hrvatske, koja je prema međunarodnim presudama odgovorna za učešće u agresiji na BiH, to prelazi granice političkog neslaganja i postaje otvorena prijetnja suverenitetu zemlje.
Jandroković je mogao birati riječi. Mogao je, u najmanju ruku, koristiti neutralne izraze poput „izazova“ ili „problema“. Umjesto toga, odlučio se za riječ „nestanak“. Time je jasno dao do znanja što Zagreb misli o Bosni i Hercegovini – država koja postoji samo dok se uklapa u njihove interese i planove.
Gdje je Sarajevo? Gdje je odgovor?
Međutim, još strašnija od Jandrokovićeve izjave je reakcija, ili bolje rečeno, potpuni izostanak reakcije iz političkog Sarajeva. Dok Zagreb neskriveno promiče svoje interese i nameće svoju volju, vlasti u Sarajevu ponašaju se kao da se ništa nije dogodilo.
Umjesto da na ovu skandaloznu izjavu odgovori odlučno, sa diplomatskom notom, međunarodnim protestom ili barem čvrstim političkim stavom, Sarajevo je ostalo nijemo. Tek poneki političar dao je anemičnu izjavu, bez konkretnih poteza, dok se Ministarstvo vanjskih poslova BiH ponaša kao da je na kolektivnom godišnjem odmoru.
Ova šutnja nije samo politički neodgovorna; ona je opasna. Svaka izgovorena riječ poput Jandrokovićeve, bez adekvatnog odgovora, postaje presedan. Na taj način BiH postaje država koju je lako ponižavati, pritiskati i ucjenjivati.
BiH na udaru sa svih strana
Bosna i Hercegovina već godinama trpi retoričke udare sa svih strana – od secesionističkih prijetnji iz Republike Srpske, preko negiranja genocida i glorifikacije ratnih zločinaca, do kontinuiranog miješanja Hrvatske u unutrašnje odnose zemlje. A dok svi ovi udari stižu sa zapada i istoka, političko Sarajevo nije u stanju artikulirati ni najosnovniji strateški odgovor.
Dok Zagreb jasno promovira svoje interese u BiH, koristeći svaku priliku za ucjenu, Sarajevo ostavlja utisak države bez kičme, bez strategije i bez političke volje da stane u odbranu vlastitog suvereniteta.
Igranje s vatrom
Jandrokovićeva izjava nije gaf. Nije lapsus. Ona je dio šire političke strategije Zagreba. No Bosna i Hercegovina nije država koja će „nestati“ zato što to neko želi. Povijest je pokazala da je ova zemlja uvijek opstajala unatoč pritiscima i prijetnjama, ali opstanak ne može biti prepušten slučaju.
Vrijeme je da političko Sarajevo prestane šutjeti. Vrijeme je za strategiju, za odlučne poteze i za zaštitu države koja je preživjela i mnogo ozbiljnije prijetnje od ove. Jer, ako se nastavi sa ovakvim pristupom, BiH neće nestati – ali će je svako i dalje smatrati državom bez dostojanstva i političke kičme.
