Protesti sarajevskih studenata pred Vladom KS nisu bili samo još jedno okupljanje nezadovoljnih građana – oni su bili otvoreni sudar dvije stvarnosti: stvarnosti mladih koji žive u hladnim sobama, udisu plin iz dotrajalih instalacija i pitaju se jesu li večeras sigurni da zaspu, te stvarnosti premijera Nihada Uke, koji uporno tvrdi da “radi sve što može”, dok studenti na terenu svjedoče upravo suprotnom.
Nihad Uk, kojeg studenti sve glasnije nazivaju „Uče“, postao je centralna meta njihovog bunta ne zato što im je simpatičan pa ga prozivaju, nego zato što personificira ono što najviše mrze – političku ravnodušnost i birokratsko prebacivanje odgovornosti dok istovremeno mladi trpe posljedice.
Na protestima se pojavila slika Uke uz transparent na kojem je pisalo: „Hej Uče lopove, sve ti oči govore“. Ta poruka možda je gruba, ali odražava realnost: studenti su ogorčeni jer smatraju da je premijer predugo glumio da problemi ne postoje, sve dok eksplozivni bijes nije zakucao na vrata Vlade.
Jedan od najglasnijih pokliča bio je: „Je l’ vam vruće, premijeru Uče?“
To nije bio slučajan napad. Studenti su svjesno birali ironiju – dok se kabinetske prostorije griju uredno i redovno, sobe u domovima Bjelave i Nedžarići postale su sinonim za hladnoću, vlagu i nesigurnost.
Simbolika je jasna:
Uk je toplo i udobno – studentima je opasno i hladno.
Godinama se u Studentskom centru problemi gomilaju – plinske instalacije, grijanje, topla voda, sigurnost, ventilacija – ali rijetko kada su tako brutalno eksplodirali u javnosti kao sada. I upravo zato su se studenti obrušili na Uku kao glavnog političkog odgovornog.
Njegova reakcija, koju mnogi ocjenjuju mlakom i zakašnjelom, dodatno je dolila ulje na vatru. Umjesto brzih i konkretnih poteza, studenti su dobili izjave. Umjesto planova – najave. Umjesto rješenja – sastanke.
A ništa od toga ne grije sobe, ne popravlja instalacije, ne spašava živote.
Poruke poput „Plin na max, odgovornost na minimum“ i „Lako je vladati pustom državom“ jasno su pokazale šta studenti misle o trenutnoj Vladi KS. U njihovim očima, Uk simbolizira sistem koji je spreman ulagati milione u projekte koje niko nije tražio, ali nema sluha za minimalne uslove života hiljada mladih ljudi.
Činjenica da su studenti skandirali „Izađite napolje“ i „Kukavice!“ šalje poruku da je povjerenje potpuno izgubljeno. Za njih Uk nije premijer – za njih je prepreka.
Ovi protesti nisu samo zahtjev za toplom vodom i funkcionalnim kotlovnicama.
Oni su politička poruka:
Ako premijer Uk misli da može ignorisati generaciju koja će sutra voditi ovu državu, onda tek treba da shvati koliko se vara.
Ako želiš, mogu napisati i verziju s još oštrijim političkim tonom, ili onu u kojoj se dodatno analizira odnos Uke prema studentskim domovima, Vladi KS i budžetskim prioritetima.
