Dok se u Sarajevu, Tuzli i Zenici priča o "modernoj ekonomiji" i "novoj viziji", realnost na terenu je surova: za samo godinu dana vladavine SDP-a, Naše stranke i NiP-a, Federacija je izgubila preko 10.000 radnih mjesta, dok su penzioneri, umjesto dostojanstva, dobili – siromaštvo.
U međuvremenu, da ironija bude potpuna, najveći ekonomski "uspjeh" Trojke jeste to što su direktno podigli promet trgovinama i kafanama nedjeljom u Republici Srpskoj, jer su hiljade građana Federacije prinuđene da vikendom prelaze međuentitetsku liniju kako bi obavili osnovnu kupovinu. Dakle, Trojka spašava – ali ne Federaciju, već RS.
Brojevi ne lažu, iako političari pokušavaju
Trojka se voli hvaliti makroekonomskim statistikama, procentima rasta i "stabilizacijom", ali kad se ogoli propaganda, ostaje gola istina: ljudi su bez posla, penzioneri kopaju po kantama, a mladi masovno bježe.
Više od 10.000 radnih mjesta ugašeno je u sektorima koji su nosili privredu – od industrije do malih obrta. Dok oni sa press konferencija uvjeravaju javnost da "procesi idu u dobrom pravcu", radnici gledaju svoja zaključana radna mjesta i pitaju se – koji pravac? Iz Federacije u Njemačku?
Penzioneri su posebna priča. Oni koji su gradili državu i plaćali doprinose danas su svedeni na statističku kategoriju sirotinje. Njihove penzije ne prate inflaciju, cijene hrane i lijekova divljaju, a vlast se zadovoljava jednokratnim mrvicama koje naziva "povećanjima".
Kapital bježi, trgovine sele
Najskandalozniji dio ekonomske politike Trojke jeste zabrana rada nedjeljom. Ova odluka, predstavljena kao "civilizacijski iskorak", pokazala se kao civilizacijsko samoubistvo. Rezultat? Ljudi koji žele kupiti osnovne namirnice ili prošetati tržnim centrom sjede u automobilima i odlaze u RS.
Novac koji je mogao ostati u Federaciji, puni kase u Banjoj Luci, Bijeljini i Doboju. Dok Trojka priča o "zaštiti radnika", zapravo su zaštitili samo ekonomski opstanak RS-a.
I, naravno, trgovci i radnici u Federaciji osjećaju posljedice – smanjen promet, otpuštanja i potpuni haos u maloprodaji.
Ekonomija na aparatima, politika na aparatima
Ono što najviše boli jeste što se cijela politika Trojke svodi na PR trikove. Oni su opsjednuti slikama s međunarodnih sastanaka, Instagram objavama i parolama o "normalizaciji", dok obični građani žive abnormalno: bez posla, bez stabilnih primanja, bez perspektive.
Industrija? Guši se pod teretom poreza i neregulisanog tržišta. Mali biznisi? Gase se, jer nemaju podršku, niti jasno definisanu strategiju. Strana ulaganja? Minimalna, jer investitori u ovoj političkoj i pravnoj močvari vide samo rizik.
Cinizam vlasti – kad je siromaštvo uspjeh
Posebno je ironično što Trojka svako novo "povećanje" penzija ili jednokratnu pomoć predstavlja kao historijski uspjeh. Zaboravljaju da penzioneri s tim povećanjima jedva mogu kupiti osnovnu korpu hrane, a kamoli lijekove. Oni koji su cijeli život radili, danas se bore da prežive.
A mladi? Umjesto novih radnih mjesta i prilika, dobili su najjači signal da je odlazak jedini izlaz. U zemlji u kojoj je vlast ponosna na gašenje radnih mjesta i odlazak kapitala preko entitetske linije, budućnost je rezervisana za – autobuske i avionske karte.
Federacija kao eksperiment, RS kao profit
Konačni rezultat je groteskan: Federacija se pretvorila u eksperimentalni laboratorij za političke ideje bez realne osnove, dok RS ekonomski profitira od svake Trojkine "reforme".
Kada se pogleda šira slika, postaje jasno – dok Trojka vodi Federaciju u propast, RS ubire dividendu. Dok penzioneri u Sarajevu i Tuzli broje sitniš za hljeb i mlijeko, u Banjaluci trgovci trljaju ruke jer im promet nikada nije bio bolji.
