Dok srpski i hrvatski političari u Bosni i Hercegovini otvoreno pljuju po državi i njenom suverenitetu, bošnjačka politička elita, na čelu s Trojkom, nijemo promatra kako se naša zemlja rasparčava, dio po dio.
Posljednji slučajevi na Jahorini i u Hercegovini samo su kruna kontinuirane ponižavajuće politike prema Bošnjacima, politike koja postaje norma u Bosni i Hercegovini. Šutnja naše političke elite tj. onih koji će sutra na izborima očekivati podršku i glas naroda ali posebno Trojke, na čelu s Nerminom Nikšićem koji su trenutno na vlasti, zbog njihove kukavičke šutnje i potpune kapitulacije pred udarima na državni suverenitet, samo još više baca narod u očaj i neizvjesnot.
Počnimo s Jahorinom, gdje je Milan Elek, direktor OC Jahorina, bahato uništio državnu zastavu, šaljući poruku da za srpsku elitu u RS-u BiH ne postoji. Takav čin predstavlja direktno kršenje zakona, ali gdje je reakcija Tužilaštva? Zašto Elek, koji dolazi s ponosom da urušava državni simbol, nije priveden pred pravdu? Gdje je država kad je Bošnjacima najpotrebnija? I zašto bošnjački političari, koji s toliko oduševljenja paradiraju po briselskim hodnicima, ne reaguju kada se ovakvi činovi dešavaju pred njihovim očima?
Ali to nije sve. Nermina Nikšića nećemo zaboraviti na otvaranju "hrvatske" dionice autoputa u Hercegovini. Gospodin se pojavljuje s licem punim lažnog ponosa, govoreći kako se sada opet gradi nakon "deset godina ničega". Ali gdje je bio dok su drugi krčili put Bošnjacima u političkom i ekonomskom smislu? Kako može, bez trunke stida, prisvajati tuđe zasluge i govoriti o izgradnji, dok svi znamo da se Trojka kiti perjem prethodnih vlasti? Most na kojem stoji Nikšić nije simbol napretka, već poniženja i prepuštanja hrvatskoj političkoj hegemoniji.
Trojka i bošnjačka kapitulacija
Ono što posebno boli jeste šutnja i nečinjenje bošnjačkih političara, posebno onih iz Trojke, koji bi trebali biti glas naroda. Nikšić, Konaković, i Forto – gdje su oni dok se njihovi sunarodnjaci i njihova država ponižavaju? Dok se državna zastava pali na Jahorini, dok se Hercegovina kroatizira do mjere da na otvaranju autoputa fali samo katolički svećenik da posveti dionicu, oni stoje po strani. Kao da ih se to ne tiče.
Umjesto da se bore za prava Bošnjaka, oni dopuštaju Čoviću i Dodiku da diktiraju politiku. Dodik u RS-u bira "svoje" Bošnjake iz šešira, dok HDZ kontrolira 33% radnih mjesta u BiH sa samo 12% populacije. I što Bošnjaci rade? Šute. Pognutih glava promatraju kako im se iz ruku otima zemlja, komad po komad. Čak i u institucijama poput UIO, Bošnjaci nemaju kontrolu ni nad toalet papirom, dok se njihova sredstva koriste za privatne interese korumpiranih političara.
Vrijeme je da prestanemo čekati da nam neko da pravdu. Pravda se ne dijeli, ona se osvaja! Kada ćemo prestati ulagati u kladionice i ulagati u svoju budućnost? Kada ćemo stati pred Eleka, koji se hrani novcem iz Sarajeva, i reći mu da njegovim gostima više nije mjesto na Jahorini? Kada ćemo prestati dopuštati Trojci da šuti dok se ponižavamo pred Dodikom i Čovićem?
Bošnjaci moraju shvatiti da nikada neće dobiti ništa dok sami ne ustanu i bore se. Ako mislimo da će nas neko prepoznati kao žrtve i dati nam ono što nam pripada, grdno se varamo. Oni koji šute dok im država nestaje pred očima neće dobiti ništa osim mraka i propasti. Za pravdu se ne pišu dopisi – za pravdu se bori! Nermina Nikšića, Trojku, i sve one koji su prešutjeli ovakva poniženja, historija neće pamtiti kao spasioce, već kao one koji su državu pustili da izmakne iz ruku Bošnjacima.
Vrijeme je za buđenje, inače će biti kasno!
