Teravih-namaz je jedan od ibadeta koji posebno obilježava mubarek mjesec ramazan.
Vjernici ga najčešće obavljaju u džamiji, u džematu, želeći postići dodatnu nagradu i osjetiti zajedništvo u ibadetu.
Postavlja se pitanje: Kakav je propis za osobu koja dođe u džamiju dok se klanja teravih-namaz, a još nije klanjala farz jaciju?
Prema mišljenju islamskih učenjaka, onaj ko je propustio klanjati jaciju u džematu može se priključiti imamu koji klanja teravih, ali s nijjetom (namjerom) da klanja farz jaciju. Kada imam preda selam nakon dva rekata teravije, ta osoba će ustati i upotpuniti svoj namaz do kraja (četiri rekata jacije). Na taj način će obaviti farz u džematu, što je dozvoljeno prema šerijatskim propisima.
Dvije zajednice u istoj džamiji
U praksi se ponekad desi da u isto vrijeme unutar iste džamije jedna grupa klanja jaciju, a druga teravih. Većina islamskih pravnika smatra da je to pokuđeno (mekruh), jer je suština džemata okupljanje vjernika iza jednog imama, a formiranje više grupa u istom prostoru može narušiti jedinstvo i duh zajedništva.
Zbog toga se preporučuje da osoba koja zakasni na jaciju ne formira novu zajednicu, nego da se priključi imamu koji već predvodi teravih-namaz, s namjerom klanjanja jacije.
Mišljenja učenjaka
Neki učenjaci, uključujući pravnike šafijskog mezheba, izričito su dozvolili da osoba koja klanja obavezni (farz) namaz može slijediti imama koji klanja dobrovoljni (nafila) namaz. Ovo mišljenje olakšava situaciju vjernicima koji zakasne na jaciju, a žele klanjati u džematu.
U svakom slučaju, cilj je očuvati jedinstvo džemata i omogućiti vjernicima da svoje obaveze izvrše na ispravan i šerijatski prihvatljiv način.
