Večeras je u Historijskom muzeju Bosne i Hercegovine otvorena izložba „Fotografske uspomene,“ u kojoj su prikazana remek-djela američkog ambasadora Michaela Murphyja, nastala tokom njegovih diplomatskih putovanja širom BiH.
Izložba s ponosom predstavlja njegove uspomene, impresivne trenutke zabilježene kroz objektiv – prizore prirodne ljepote i historijskih spomenika, koje bi u idealnom svijetu BiH možda uspjela očuvati i bez podrške ambasadora i njegove kamere.
U obraćanju prisutnima, ambasador Murphy nije propustio istaknuti ličnu povezanost sa zemljom, jer u Sarajevu nije stekao samo diplomatski imunitet već i prvi fotoaparat. „To je bila početna tačka moje strasti prema fotografiji,“ izjavio je ambasador, uz naizgled nostalgičan osmijeh koji je trebao dočarati emociju. Dakako, u zemlji u kojoj većina mladih nema priliku nabaviti ni najosnovniju fotografsku opremu, Murphyjev fotoaparat iz 2006. godine predstavlja mali luksuz kojem je tek rijetkima dostupno.
Fotografije prikazane na izložbi nude romantičan pogled na BiH koji su ambasadoru omogućili prostrani krajolici i bezbrižna diplomatska sloboda. Od mirnog Vrela Miljacke i moćnog vodopada Štrbački Buk do idilične Doline Tisovice, Murphy je pažljivo odabrao prizore za svoj portfolio, gdje ljepota pejzaža postaje suptilni kontrast svakodnevnoj stvarnosti. Možda bi lokalci mogli uživati u istoj toj prirodnoj ljepoti kad bi imali slobodu i mogućnosti kao diplomati – da putuju i otkrivaju domovinu umjesto da se bore s birokratijom i političkom svakodnevicom.
„Institucije kulture poput Historijskog muzeja Bosne i Hercegovine od ključnog su značaja za svaku zemlju,“ izjavio je ambasador, upozorivši kako su muzeji u BiH kronično potcijenjeni u smislu političke i finansijske podrške. I dok je pohvalno što ambasador shvata važnost kulturnih institucija, nije mogao sakriti ironiju: diplomatski predstavnici, čiji mandati traju nekoliko godina, postali su de facto glasnogovornici za očuvanje domaće kulturne baštine.
Murphy je takođe govorio o „univerzalnim ljepotama“ Bosne i Hercegovine, naglasivši kako briljantni luk Hajdučkih vrata nema etnički identitet. "Gdje god sam putovao, nailazio sam na divne, prijatne i talentovane ljude,“ dodao je ambasador, dajući izjavu koja može zvučati prilično optimistično – ili čak naivno – u zemlji koja se i dalje bori s razdorima podijeljenim po etničkim linijama. Njegova vizija multietničkog i raznolikog jedinstva prikazana kroz fotografije, iako hvale vrijedna, često se čini poput diplomatskog ideala koji rijetko ko može doživjeti izvan galerijskog okvira.
Na kraju, ambasador je pozvao građane da posjete izložbu i uživaju u prizorima bogatstva i ljepote svoje zemlje, kao podsjetnik na snagu „multietničnosti koju treba slaviti, a ne napadati i nipodaštavati.” Za mnoge posjetitelje, Murphyjeve fotografije bit će prilika da kroz oči stranca vide ono što su možda zaboravili ili jednostavno nemaju vremena primijetiti, okupirani svakodnevnim problemima.
Za one koji rijetko izlaze iz svog naselja ili svog kantona, „Fotografske uspomene“ nude uvid u idealnu sliku zemlje koja bi jednog dana mogla postati stvarnost – ako svi povjeruju u diplomatske bajke i fotografije ambasadora s njegovog prvog fotoaparata iz 2006. godine.
