U danima kad transparentnost i poštenje u javnim nabavkama izgleda kao mit iz daleke bajke, Doboj i njegovi javni fondovi nam nude savršeni primjer kako funkcioniše zapravo “privatizacija” državnih poslova.
Naime, 12. maja je Dobojski vodovod bez ikakvog iznenađenja zaključio ugovor sa firmom Interkont komerc iz Laktaša — i to vrijednosti od oko 290.000 KM. Sasvim normalna javna nabavka, osim što je Interkont jedini ponuđač na ovom tenderu, a to i nije baš slučajnost.
Kad malo zagrebete ispod površine, otkrivate vlasničku strukturu u kojoj glavni lik nije niko drugi nego Spasoje Zeljković — poznatiji kao zet Milorada Dodika, odnosno muž Dodikove sestre Bogdane, a ujedno i otac najpoznatijeg fudbalskog moćnika Bosne i Hercegovine, Vice Zeljkovića. Da ne bude zabune, i sam Vico se na stranici Companywall javlja kao suvlasnik. Šta reći? Porodični biznis na djelu.
Upravljanje Dobojem i njegovim javnim preduzećima pod kontrolom SNSD-a ne samo da objašnjava, nego i garantuje da se tenderi igraju po unaprijed napisanim pravilima — za koga će da bude. Kad firma iz Laktaša zna da je posao unaprijed rezervisan za nju, nije ni čudo što ostali konkurenti radije drže ruke podalje i gube vrijeme.
Pregled ugovora koje Interkont osvaja zvuči kao lista želja najmoćnije hobotnice u RS: Vodovod Banja Luka, JKP Komvod Brod, Vodovod Čelinac, Komunalac Derventa, Vodovod Prijedor i niz drugih javnih preduzeća gotovo redovno šalju pare u Laktaše. Samo u prvih pet mjeseci ove godine, Interkont je u džep strpao više od 20 ugovora, dok je novčanik ove firme za 2024. godinu prepun s preko 6,2 miliona KM prihoda i 1,4 miliona KM dobiti.
Da ovaj porodični tender-mašinac nije usamljen u RS, potvrđuju i druge firme s Dodikovim pečatom. Nakon američkih sankcija, veliki igrači poput Prointera i Agape Gorice Dodik nisu više na sceni, ali brojni drugi poput Eco Group d.o.o., u vlasništvu bivše supruge Vice Zeljkovića, i dalje nesmetano pune budžete javnih institucija, ovoga puta zdravstva.
U ovoj igri nepotizma i para, porodični interesi, prijateljstva i politička moć stapaju se u neraskidivu mrežu koja javna sredstva pretvara u privatne dobitke. A građani? Oni će još dugo čekati da njihovi porezi budu iskorišteni za njihove potrebe, a ne za džepove moćnih porodica i njihovih poslušnika.
