Dvostruki standardi HDZ-a BiH: privilegije za svoje, diskriminacija za druge
Građani bez glasa u Čapljini, Stolcu i Kaknju: Čovićev ‘treći entitet’ pokazuje kako izgleda sistem koji Bošnjake gura na ivicu.
Kako Slaven Katičić suvereno vlada vijećničkom govornicom u Kaknju dok Bošnjaci i nehrvati u Stolcu i Čapljini rade bez naknade, bez prava i bez glasa
Dok Slaven Katičić, dugogodišnji kadar HDZ-a BiH i predsjedavajući Općinskog vijeća Kakanj, već gotovo dvije decenije upravlja vijećničkom govornicom uz neto platu od blizu 4.000 KM, kabinet i čitav niz privilegija, u hercegovačkim gradovima pod kontrolom iste stranke, bošnjački i nehrvatski vijećnici funkciju obavljaju bez ijedne marke naknade – i bez ikakvog uticaja.
Na čelu Općinskog vijeća Kaknja Katičić je već 13 godina, dok kao vijećnik djeluje punih 17 godina. Prvi put izabran je 2008. kada je HDZ imao samo dva vijećnika, a mandat mu je obnavljan bez ozbiljnih prepreka. Prema imovinskom kartonu prijavljenom CIK-u BiH, Katičić je samo u aktuelnom mandatu (2020–2024) prijavio prihod od čak 148.000 KM, isključivo iz budžeta – dakle iz džepova građana Kaknja.
S druge strane, predsjedavajući gradskih vijeća u Čapljini i Stolcu, Dženis Veledar (SDA) i Edim Šator (SDP), obavljaju funkciju volonterski, bez plate i bez statusa koji nosi stvarnu političku moć. Ovakav raskorak jasno pokazuje da HDZ BiH u sredinama gdje drži vlast pozicije profesionalizira i bogato nagrađuje, dok u sredinama gdje je vlast u rukama Bošnjaka te funkcije ostaju tek simbolične.
Diskriminacija na svakom koraku
Posljednji primjer dolazi iz Stoca, gdje je usvojen Prostorni plan za period 2024–2034. bez saglasnosti Ministarstva prostornog uređenja HNK – što ga čini pravno ništavnim. Posebno sporna tačka odnosi se na premještanje bošnjačkog mezarja na zabačenu i teško dostupnu lokaciju Dragovilja, tik uz entitetsku granicu.
Bošnjački vijećnici i lokalna zajednica ovo nazivaju otvorenim institucionalnim poniženjem. „Ovo nije prostorno rješenje, ovo je pokušaj brisanja Bošnjaka iz urbanih i simboličkih dijelova grada,“ poručuju iz Bošnjačke zajednice Stoca.
Gradska vlast Stoca tvrdi da je nova lokacija nužna zbog popunjenosti postojećeg harema i da su osigurana sredstva za otkup zemljišta. Međutim, ostaje pitanje zašto je ranije usaglašena lokacija u naselju Poprati naglo odbačena – i zašto se odluke donose jednostranom voljom većine, bez zakonske osnove i dijaloga s pogođenom zajednicom.
Statistička greška umjesto ravnopravnosti
Podaci do kojih je došla redakcija Valtera pokazuju da je broj Bošnjaka u javnim institucijama Stoca i Čapljine sveden na minimum. U Gradskoj upravi Stoca, od 120 zaposlenih, svega je šest Bošnjaka. U Čapljini, među 212 uposlenih, nalaze se samo dva Bošnjaka – bez ijednog Srbina ili pripadnika Ostalih.
Takva praksa potvrđuje ono na što Bošnjaci i nehrvati u ovim sredinama upozoravaju godinama: sistemsku marginalizaciju i političko-institucionalnu diskriminaciju.
Kontroverzna obilježja i neustavna simbolika
Diskriminacija se ne ogleda samo u kadrovskoj politici, nego i u javnom prostoru. U Čapljini most nosi ime Franje Tuđmana, a ulice su dobile imena po Mati Bobanu i Gojku Šušku. Još skandaloznije, javni prostori obilježavaju se po ličnostima iz vremena NDH, poput Mile Budaka ili don Ilije Tomaša, kojeg historiografija opisuje kao ustaškog povjerenika odgovornog za progon Srba.
HDZ BiH i Dragan Čović otišli su korak dalje uvođenjem kućnih brojeva s gradskim grbom u kojem je šahovnica – simbol koji je Ustavni sud Federacije BiH proglasio neustavnim. Žrtve ratnih zločina i bošnjačka zajednica ove poteze dočekuju s ogorčenjem, smatrajući ih direktnim nastavkom politike Herceg-Bosne, samo drugim sredstvima.
Redakcija Valtera uputila je zvanične upite Općinskom vijeću Kaknja, te gradskim vijećima Čapljine i Stoca, tražeći podatke o nacionalnoj strukturi zaposlenih i kriterijima za profesionalizaciju funkcija. Do zaključenja teksta, odgovor je stigao jedino iz Kaknja – i to porukom da su „vijećnici na pauzi, a naša pitanja moraju na dnevni red kolegija Općinskog vijeća“.
Politika koja traje tri decenije
Punih 30 godina nakon rata, ovakvi primjeri potvrđuju da Federacija BiH i dalje živi pod sjenom etnonacionalnih politika HDZ-a, SDA i SNSD-a. Dok je SDA u opoziciji, a Dodik i SNSD politički pod pritiskom međunarodnih sankcija i krivičnih istraga, Dragan Čović i HDZ BiH na svom teritorijalno kontrolisanom prostoru i dalje vladaju bez straha da će diskriminatorna i kleronacionalistička politika ikome doći na naplatu.
Rezultat takve vlasti? Manjine svedene na statističku grešku, volonterske funkcije bez ikakve moći, neustavna obilježja, te sistematsko potiskivanje Bošnjaka i nehrvata iz javnog života. I sve to dok pojedini kadrovi HDZ-a – poput Slavena Katičića – za političke pozicije primaju plate koje premašuju prosječna primanja u zemlji za četiri puta.
Hoće li iko odgovarati za ovakve dvostruke standarde ili će i narednih 30 godina Federacija BiH živjeti pod istim obrascem diskriminacije? Za sada, odgovora nema – niti volje da ih iko potraži.
