Pragmatizam Zapada: Kako je bivši "terorista" postao lider Sirije i partner velikih sila
Više od mjesec dana Sirijom ne upravlja Bashar al-Assad, već Ahmed al-Sharaa, poznatiji kao Abu Mohammed al-Golani. Nekadašnji vođa Hayat Tahrir al-Shama (HTS) i bivši pripadnik ISIL-a i Al-Qaede, sada je na čelu Damaska. Zapanjujuće je kako međunarodna zajednica, naročito zapadne sile, prilagođava svoje odnose prema čovjeku koji je do nedavno bio meta američkih potjernica, s nagradom od deset miliona dolara za njegovu glavu.
Al-Sharaa, čija politička i vojna karijera uključuje spektar sukoba – od borbi protiv Kurda i proiranskih milicija do sukoba s vojskama Irana, Rusije i Sirije – sada figurira kao lider koji može ispuniti interese Zapada. Njegova nova vlast u Damasku, iako ograničena na dijelove zemlje, već je dobila signale podrške iz Vašingtona i evropskih prijestolnica.
Prvi korak u približavanju novom vođi Sirije napravili su Amerikanci. Barbara Leaf, pomoćnica američkog državnog sekretara, posjetila je Damask i sastanak s al-Sharaaom opisala kao „veoma produktivan“. Nakon toga, SAD su ga uklonile s terorističkih lista. Ovaj potez nije iznenađenje, s obzirom na to da velike sile često prilagođavaju principe kada su njihovi interesi u pitanju.
Posjete Damasku nastavili su predstavnici Turske, Katara i drugih arapskih zemalja, dok su evropski lideri poput njemačke ministrice vanjskih poslova Annalene Baerbock i francuskog kolege Jeana-Noëla Barrota uspostavili kontakt s novim režimom. Njihove posjete jasno ukazuju na spremnost evropskih sila da priznaju novu sirijsku vlast u zamjenu za geopolitičke i energetske ustupke.
Evropske sile nisu fokusirane na demokratiju u Siriji, već na tri ključna pitanja: energetsku stabilnost, sigurnost Izraela i povratak sirijskih izbjeglica. Brisel očekuje da nova sirijska vlast potisne ruski i iranski uticaj, što bi osiguralo oslobađanje od energetske zavisnosti i neutralizaciju prijetnje Hezbollaha u Libanu. Uz to, evropske države sve više insistiraju na povratku migranata, što je pitanje koje dominira političkom agendom mnogih zemalja.
Njemačka je već obustavila obradu zahtjeva za azil sirijskih izbjeglica, procijenivši da je situacija u Siriji stabilnija nakon Assadovog odlaska. Plan povratka migranata uključuje subvencije za one koji se odluče vratiti, dok će u Njemačkoj moći ostati samo oni koji zadovolje određene uslove poput zaposlenja i poznavanja jezika.
Pragmatični pristup zapadnih sila prema al-Sharaaovom režimu oslikava njihovu potrebu za balansiranjem odnosa na Bliskom istoku. Turska, koja se pozicionira kao energetsko čvorište, izaziva zabrinutost u Briselu. Nova sirijska vlast, ako se distancira od Ankare, mogla bi postati važan saveznik u smanjenju evropske energetske zavisnosti od Turske.
Zapad, predvođen Evropskom unijom, također računa na stabilizaciju Sirije kako bi očuvao sigurnost Izraela i oslabio Iran, čiji uticaj kroz Hezbollah i druge aktere ugrožava interese Francuske u Libanu i šire. Sastanci sa sirijskim zvaničnicima već su fokusirani na zatvaranje ruskih baza i smanjenje iranskog uticaja u regiji.
Promjena vlasti u Siriji donijela je novu dinamiku u međunarodnim odnosima na Bliskom istoku. Ahmed al-Sharaa se, uprkos prošlosti obilježenoj terorističkim djelovanjem, sada predstavlja kao ključni akter koji može osigurati stabilnost u regiji. Zapadne sile, uključujući Evropu, sve su spremnije da zanemare moralne dileme kako bi zaštitile svoje strateške interese. U narednim mjesecima, biće ključno pratiti kako će se odvijati ovaj novi odnos Damaska i međunarodne zajednice te kakve će posljedice to imati na sudbinu Sirije i šire regije.
