I šta je drugo, nego sudbina, da se nađu baš na tom mjestu kako bi spasili jedan život...
Ovo je priča o životu i smrti. O nepredvidivosti početka i kraja jednog čovjeka. Ali, i priča o sudbini. Jučer su se muftije, alimi, brojni profesori obrazovnih institucija Islamske zajednice, ambasadori, te istaknuti članovi društva i brojni građani okupili kako bi na vječni počinak ispratili hafiza Ismeta-ef. Spahića.
Dok su klanjali dženaza namaz u haremu Gazi Husrev-begove džamije, jednom od njih je pozlilo. A, onda se dogodilo nešto što je sve prisutne podsjetilo da svako od nas ima svoju misiju na ovom svijetu.
"Iza mene kroz masu i gusto zbijene safove prolazi i put traži mladi i veoma lijep ljekar. Odmah za njim pristižu još trojica, među kojima je i prof. dr. Ismet Gavrankapetanović. Vraćamo se u prvobitne pozicije u safu, dole se drži govor, dženaza se nijeti, prvi tekbir se izgovara, dženaza se klanja, ali ova grupa ljekara spašava život, nose čovjeka, guraju se i probijaju kroz safove. Vidim kasnije hitnu pomoć. Saznajem, život je spašen”, svjedočenje je jednog od prisutnih na dženazi.
Iako su ljekari došli da klanjaju dženazu uvaženom ef. Spahiću, nisu je klanjali. I šta je drugo, nego sudbina, da se nađu na ovom mjestu kako bi spasili jedan život. I, zaista im pristaje titula heroja u bijelom!
"...ko spasi jednog čovjeka, kao da je cijeli svijet spasio."
