Dok se politički spektakl raspada pred očima građana BiH, a državni aparat sve više liči na pokidani mehanizam, HDZ je – ni kriv ni dužan, ili bolje rečeno: ni biran ni potvrđen – zasjeo na još jednu fotelju u Vijeću ministara BiH.
Na čelu Ministarstva sigurnosti već mjesecima sjedi Ivica Bošnjak, zamjenik ministra iz HDZ-a, koji je preuzeo sve ovlasti Nenada Nešića nakon njegovog hapšenja u decembru 2024. godine. Nešić je formalno podnio ostavku krajem januara, ali do danas, zahvaljujući političkom kukavičluku i računici, BiH zvanično nema ministra sigurnosti – ali ima HDZ-ovca koji sjedi, odlučuje i glasa kao da je legalno izabran. Jer može.
I dok se predsjedavajuća Vijeća ministara Borjana Krišto pravi da traži rješenje, zapravo je servirala HDZ-u tihu aneksiju još jedne državne funkcije, u dogovoru sa SNSD-om, naravno. Tako je u vladavini zakona i ustava po mjeri Dragana Čovića, stranka koja već decenijama trguje pojmom “legitimnog predstavljanja”, bez trunke srama, odlučila – da u ovom slučaju ni predstavljanje ni legitimitet nisu potrebni. Dovoljno je da Bošnjak glumi ministra i da niko ništa ne pita. Jer Bošnjak se, gle čuda, u Vijeću ministara BiH ponaša kao punopravni ministar, glasa, odlučuje i potpisuje. Ni Trojka ni Schmidt ni opozicija ne reagiraju, valjda svi misle da će "sistem sam sebe ispraviti".
Tišina je nova kovanica lojalnosti
Kada je Krišto predložila Gorana Selaka iz SNSD-ove kvote za novog ministra sigurnosti, činilo se da je dogovor unutar koalicije moguć. Ali Selak se povukao. Da li je odlučio da neće biti fasada SNSD-ovih zakulisnih igara ili mu je poručeno da nije “dovoljno poslušan” – ostaje nejasno. Ubrzo se pojavio i prijedlog da ministar sigurnosti postane opozicioni poslanik Nebojša Vukanović. Ali taj prijedlog je Krišto ignorisala uz diplomatski osmijeh. Naravno, jer Vukanović ima predugačak jezik i previše principa. A HDZ-u treba neko poslušan, neko ko neće pitati zašto država tone.
Zato se i ne dira Ivicu Bošnjaka – poslušan, tih, glasa kako mu kažu. Idealni ministar za vlast koja ne želi ministra. U tom vakuumu vlasti, HDZ je dobio ono za čim čezne od Mostarskog sporazuma 2020: neometanu moć bez odgovornosti. I što je najgore – svi to znaju, ali šute. SNSD ne reagira jer mu HDZ ne dira Špirića, Krišto ne predlaže Vukanovića, i svi su sretni. To se zove simbioza destrukcije.
Trojka kao glineni golub
Posebno je tragikomično ponašanje Trojke, koja se, naivno kao dijete s lizalom, nadala da će HDZ konačno pustiti Dodika niz vodu. Konaković je, u zen-fazi lucidnosti, nedavno izjavio kako ga iznenađuje nova "nervozna" retorika Dragana Čovića, naročito prema Christianu Schmidtu. Kojović je odlučio podijeliti sa javnošću anegdote sa sastanaka, gdje je, kaže, Čović bio veoma kritičan prema Dodiku. A onda se svi zajedno prave iznenađeni kad ih Čović prevesla.
HDZ nije imao nikakvu namjeru da raskine savez sa SNSD-om. Bio je to samo politički performans, klasična čovićeva predstava za naivne gledatelje iz Trojke. "Figa u džepu" je vjerovatno najiskreniji opis njihove političke avanture, a politička naivnost Trojke sada se mjeri u izgubljenim foteljama, propuštenim reformama i poklonjenim institucijama.
SIPA na čekanju: HDZ-ov zamjenik u igri
Dok Ministarstvo sigurnosti de facto vodi HDZ, u tišini se priprema i nova kadrovska šah-mat operacija – imenovanje zamjenika direktora SIPA-e. Nakon što je Darko Ćulum napustio direktorsku funkciju pod nalogom političkog vrha iz RS, otvorila se nova mogućnost za raspodjelu moći. HDZ tu vidi idealnu priliku da ugrabi još jednu sigurnosnu polugu. Na vrhu rang-liste nalazi se Dragan Andrić, čovjek blizak HDZ-u. Iako još nije jasno hoće li imenovanje proći, nije nemoguće da SNSD pristane – zauzvrat za mir u Domu naroda i očuvanje svojih ministara.
Država kao lego-konstrukcija po Čovićevim nacrtima
U svom posljednjem intervjuu, Dragan Čović je bez imalo uvijanja rekao da su “eliminirali SDA kao dominantnu bošnjačku stranku”. Kao da govori o vojnoj operaciji, a ne političkom procesu. Ali istina je brutalna – eliminacija SDA, kakva god bila, nije donijela promjene, već je otvorila vrata još dubljoj etničkoj podjeli. HDZ sada iz sjene upravlja Ministarstvom sigurnosti, pregovara o SIPA-i, drži ključne pozicije u Domu naroda i sanja o “legitimnom predstavljanju” koje bi značilo institucionalizaciju trećeg entiteta.
I to sve uz blagoslov Trojke, koja ni nakon dvije godine vladanja nije osigurala izmjene Izbornog zakona, nije se suprotstavila etničkom konceptu vlasti, niti je zaustavila etno-političke igre koje BiH guraju prema institucionalnoj provaliji.
Schmidtova intervencija? Samo kad treba razbiti Bošnjake
Najveća ironija: Dragan Čović danas poručuje da visoki predstavnik Schmidt nema pravo intervenisati u vezi s Ministarstvom sigurnosti. A 2022. godine, kad je Schmidt brutalno izmijenio Ustav FBiH u izbornoj noći i omogućio HDZ-u dominaciju u Domu naroda – tada mu nije smetalo. Naprotiv, aplaudirao je.
Danas, kad se Schmidt makar simbolično protivi etničkoj okupaciji državnih institucija – Čović urla o nametanjima i zloupotrebama. Dvostruki standardi su mu, čini se, temelj političkog djelovanja.
Država u rukama trgovaca, građani taoci
Ministarstvo sigurnosti je pod kontrolom HDZ-a. SIPA je sljedeća meta. Vijeće ministara je glasačka mašina bez političkog integriteta. A građani? Građani su taoci jedne destruktivne političke alijanse u kojoj je Čović glavni strateg, Dodik izvršilac, a Trojka – korisni idioti.
Ako neko misli da je ovo samo faza, neka se sjeti: Čović ne uzima funkcije da bi ih vratio. On gradi paralelnu strukturu moći unutar države – bez stvarnog otpora, bez odgovornosti i bez alternative.
Dobro došli u BiH – zemlju u kojoj institucije vode kadrovi bez legitimiteta, gdje je sigurnost u rukama etničkih monopolista, a demokratija tek fusnota u izvještajima o napretku.
