Ministarstvo razvoja, poduzetništva i obrta FBiH dodijelilo je značajna sredstva za razvoj startup ekosistema, ali način na koji je provedena procedura otvara ozbiljna pitanja o transparentnosti i zakonitosti.
Federalno ministarstvo razvoja, poduzetništva i obrta prošlog mjeseca je objavilo javni poziv vrijedan 1,2 miliona KM s ciljem implementacije međunarodno priznatog startup akceleratorskog programa u Federaciji BiH. No, umjesto pozitivnih priča o razvoju startup zajednice, iza ovog konkursa ostao je trag nezadovoljstva, sumnje u regularnost i ozbiljne kritike dijela domaće tehnološke i preduzetničke zajednice.
Problematičan je već sam uslov koji je postavljen kao osnovni filter – kompanije koje žele aplicirati morale su imati najmanje 50 zaposlenih na dan objave javnog poziva. Time je automatski eliminisan veliki broj firmi, udruženja i organizacija koje godinama doprinose razvoju startup ekosistema, ali zbog manjeg broja uposlenika nisu mogle ni pokušati učestvovati.
Još veći problem bio je rok – poziv je objavljen u petak, 22. marta, a zaključen već naredne subote, 30. marta, tačno u 17 sati. U tom periodu tražena je opsežna dokumentacija koju je u tako kratkom roku, bez ranije najave, bilo gotovo nemoguće prikupiti. Poseban izazov bile su potvrde iz poreskih uprava, koje mnogi nisu uspjeli pribaviti bez višednevnih molbi i pritisaka.
Cijeli proces dodatno je zamagljen nedostatkom javne komunikacije. Program vrijedan više od milion maraka, koji se predstavlja kao najznačajniji za startup sektor u posljednjih deset godina, nije bio medijski promovisan. Nije bilo press konferencija, izjava, niti najava koje bi uputile zainteresovane subjekte na konkurs – javni poziv je, za mnoge, prošao potpuno nezapaženo.
Posebnu sumnju izazvala je brzina obrade pristiglih aplikacija. Rok za prijavu završio je 30. marta, koji je ujedno bio prvi dan Bajrama, dok je naredni dan bio neradan za većinu institucija. Rezultati su, ipak, objavljeni već u utorak, 1. aprila u 13 sati. S obzirom na obim dokumentacije – aplikacije su sadržavale i do 100 stranica – gotovo je nevjerovatno da su sve aplikacije bile detaljno pregledane, ocijenjene i bodovane u tako kratkom vremenskom intervalu, uključujući i neradni dan.
Kritike se ne zaustavljaju na lošoj organizaciji i neobičnom tempu rada. Uložene žalbe na proceduru naišle su na odbijenicu, a pristup dokumentaciji, koja bi mogla potvrditi validnost aplikacija i datume izdavanja potrebnih potvrda, nije dozvoljen. Umjesto uvida u proces, nezadovoljnim učesnicima upućena je čak i prijetnja tužbom za klevetu – iako zakonski Ministarstvo, kao javna institucija, ne može biti zaštićeno od javne kritike na taj način.
Jedan od ključnih elemenata spora je i uslov saradnje s međunarodnim partnerom koji posluje najmanje 10 godina u najmanje 10 zemalja. U pozivu se navodi da dokaz o toj saradnji nije potreban u trenutku apliciranja, što otvara prostor za naknadno "traženje partnera" nakon što se sredstva već dodijele, čime se dodatno relativizuje cijeli proces i otvara pitanje: kako se ocjenjivala saradnja koja još ne postoji?
U konačnici, 1,2 miliona KM pripalo je konzorciju od četiri firme koje su navodno u samo šest dana prikupile svu potrebnu dokumentaciju i formirale zajednički nastup. No, prema Zakonu o obrtima, sredstva namijenjena razvoju obrta ne mogu biti dodijeljena konzorciju, već isključivo jednom pravnom licu – što ukazuje na moguće kršenje zakonskih odredbi već u samom temelju ovog poziva.
Postavlja se pitanje – da li je ovaj proces zaista sproveden u skladu sa zakonima, ili se iza kratkih rokova, medijske tišine i netransparentnih kriterija krije unaprijed određen ishod? Umjesto što se povodi za formom, sistem bi trebao obezbijediti suštinsku jednakost pristupa sredstvima i šansu svim onima koji svojim radom već godinama grade startup scenu Bosne i Hercegovine.
Jer, u državi u kojoj se 1,2 miliona KM dijeli bez najave, pod velom tajne i za vikend, teško je govoriti o razvoju. Prije će biti da je riječ o starom modelu – prerušena raspodjela javnog novca, ovoga puta u pakovanju startup ideje.
