RS-ova afera stoljeća: Dug od 110 miliona KM zbog koncesionog fijaska, vlast izigrava mrtvo puhalo
Dok entitet tone u finansijsko blato koje je sam zakopao, vlast Republike Srpske uporno izbjegava suočavanje s posljedicama vlastitih odluka. Priča o raskinutoj koncesiji za izgradnju hidroelektrana na Vrbasu postaje jedna od najozbiljnijih finansijskih afera ovog entiteta — a dug je narastao na više od 110 miliona KM.
Priča počinje 2007. godine kada je Vlada Republike Srpske raskinula koncesioni ugovor sa slovenačkom firmom Viaduct, koja je preko preduzeća HES Vrbas trebala graditi hidroelektrane Banja Luka-Niska i Krupa na rijeci Vrbas. Vrijednost ugovora bila je vrtoglavih 165 miliona eura. Umjesto da ispoštuje vlastitu odluku ili barem pravno utemeljeno raskine ugovor, vlast Republike Srpske odlučila je da sve ignorantski presječe, što je očekivano završilo na međunarodnoj arbitraži.
Tamo su, naravno, izgubili.
Sud je presudio da Republika Srpska mora platiti više od 110 miliona KM odštete. Da je dug odmah plaćen, suma bi bila niža za čak 30 miliona. Međutim, umjesto odgovornog postupanja, vlast u Banjoj Luci je odlučila glumiti da problema nema — iako su još 2018. bezuslovno potpisali sporazum kojim su prihvatili sve obaveze po tom osnovu.
U međuvremenu, kamate su rasle, a iz Banje Luke su stizale izjave o "pravnim nejasnoćama" i najave o revizijama, koje su pravno bile nemoguće. Jedina posljedica tih manevrisanja bila je da dug konstantno raste za oko pola miliona KM mjesečno.
Paradoksalno, iste godine kada je vlast RS-a svjesno gomilala finansijske obaveze, tadašnji predsjednik entiteta Milorad Dodik slavio je otvaranje HE Bočac 2 i izgovarao patetične govore o "časti, hrabrosti i obavezama". Samo što je, prema svemu sudeći, izostavio onu najbitniju — finansijsku odgovornost za katastrofalne odluke svoje vlasti.
Dodatni kuriozitet cijele priče je i firma koja je gradila Bočac 2 — Integral inžinjering, dobro poznata po poslovnim vezama sa režimom i činjenici da se, kao i Dodik, našla na američkoj crnoj listi.
Iako su svi znali da žalba na arbitražnu odluku nije ni dopuštena, vlast je ušla u avanturu odugovlačenja, za šta nije postojala nikakva pravna osnova. Cilj je bio samo jedan — izbjeći neizbježno i ostaviti problem nasljednicima ili, u najboljem slučaju, pokušati prebaciti dug na državu Bosnu i Hercegovinu.
I dok se dug gomilao, u Vladi RS-a je vladala šizofrena situacija. Premijeri su se mijenjali, ministri finansija davali kontradiktorne izjave, a cijela administracija uporno ignorisala činjenicu da postoji sporazum u kojem jasno piše da sve troškove, štete i kamate snosi Republika Srpska.
Ništa manje nije bio sporan ni sam proces raskidanja ugovora. Već tada su pravni stručnjaci upozoravali da će posljedice biti katastrofalne. Ministarstvo energetike na čelu s Petrom Đokićem ignorisalo je pravne preporuke i ušlo u spor, čije su posljedice danas vidljive. Umjesto da entitet razvija energetski sektor kroz planirane projekte, desetine miliona maraka odlaze na plaćanje vlastitog nemara.
Koncesija za izgradnju male HE Bočac 2 je potom, 2013. godine, dodijeljena Hidroelektranama na Vrbasu, firmi pod kontrolom entitetskih vlasti, kada je premijerka bila Željka Cvijanović. Tako je entitet odlučio nastaviti energetske projekte na Vrbasu, ali bez stranih investitora, nakon što je već izgubio spor težak više od 100 miliona KM.
Da ironija bude veća, izgradnja HE Bočac 2, koja je prema prvim procjenama trebala koštati 5 miliona KM, na kraju je koštala nevjerovatnih 42 miliona. Radove je izvodio, pogađate, Integral inžinjering.
Ova situacija danas najbolje ilustruje sistemsku bahatost, nekompetenciju i neodgovornost vlasti Republike Srpske, koje su umjesto ekonomskog razvoja, građanima ostavile dug veći od 110 miliona KM, koji se svakim danom uvećava. Za sve to vrijeme, vlast se ponaša kao da problem ne postoji, pokušavajući zamagliti situaciju jalovim političkim spinovima i smiješnim izjavama.
Na kraju, svi tragovi vode ka istom centru moći — SNSD-u i njegovim liderima, koji su upravljali ovim procesima, a posljedice ostavljaju generacijama koje dolaze.
A dug raste.
