Dubravko Čampara: Od tužitelja do osumnjičenog
Sve je počelo kao tiha sumnja — kafanski susreti, pokloni ostavljeni u kabinetima, neobične poruke i odnosi koji su s vremenom prestajali biti privatna stvar, a počeli dobijati javni značaj. Među insajderima i kolegama u pravosuđu, sve češće su se postavljala pitanja o profesionalnim i privatnim vezama Dubravka Čampare, tužitelja Tužilaštva Bosne i Hercegovine.
U vrijeme kada su se pojavile glasine o njegovim susretima s osobama iz kriminalnog miljea, pristizale su i anegdote o dostavi poklona, poput tegli meda, koji su greškom ostavljani u kabinetu tadašnjeg ministra unutrašnjih poslova Aljoše Čampare — pod pretpostavkom da su neki novinari redovni gosti tog ureda. Ta percepcija nije bila izgrađena na stvarnosti, već više na narativima koje su godinama kreirali pojedini mediji.
Uloga tužitelja, poznato je, podrazumijeva prisustvo i u prostorima koji nisu ni udobni ni čisti — kafane, restorani, razgovori sa sumnjivima. No, jedno je operativni rad, drugo su stalne sumnje u preplitanje ličnih interesa i profesionalnog djelovanja. Ako su navodi o Čamparinim susretima s osobama poput Ace Makedonca tačni, otvara se ozbiljno pitanje: zašto bi visoki pravosudni dužnosnik sjedio u javnosti s licima iz krim-miljea, ako nema šta da krije?
Godinama su kolale priče o Čamparinim dogovorima s osobama poput Milana Tegeltije, Muhameda Ajanovića, pa i Fahrudina Radončića — čovjeka s kojim su Čamparini prethodno vodili medijske i političke ratove. Pojedini izvori tvrdili su da su se ti odnosi preokrenuli, da su kafanske svađe zamijenjene kafanskim paktovima. Poruke u kojima su se ti ljudi opisivali najtežim kvalifikacijama bile su zamijenjene čestim viđanjima, prema tvrdnjama upućenih.
Jedan od ključnih trenutaka u ovom vrtlogu bio je slučaj „Reket“, afera iz vremena Zlatka Lagumdžije i Damira Hadžića, u kojoj su se pojavile ozbiljne optužbe o iznuđivanju novca od privrednika. Iako se predmet godinama nalazio u ladicama državnog tužilaštva, naposljetku je spušten na niži nivo — gdje je, očekivano, nestao. Prema tvrdnjama kolega iz pravosuđa, upravo Čampara je bio figura koja je zaustavila procesuiranje.
Dodatnu težinu cijeloj situaciji dao je podatak da je tužitelj Oleg Čavka javno izjavio kako se protiv njega vodi medijska kampanja po nalogu braće Čampara. Tužitelj koji je upozorio na otuđivanje dokaza — konkretno mobitela uhapšenog kriminalca — navodno je bio blokiran upravo zahvaljujući intervenciji Dubravka Čampare. Interni komentari iz pravosuđa ukazuju da je upravo Čampara „spasio“ Čavku od ozbiljnijih sankcija.
Najnoviji razvoj događaja ukazuje na to da su sumnje konačno došle pod institucionalnu lupu. Dubravku Čampari, koji još uvijek obnaša funkciju tužitelja, istražitelji su jučer zaplijenili mobitele, u okviru nekoliko paralelnih istraga koje se vode protiv njega. Ako se u tim uređajima nalaze poruke koje već godinama kruže po neformalnim kanalima, javnost bi napokon mogla dobiti potvrdu svega o čemu se dugo šutjelo.
Ova priča odavno je prestala biti o kafanskim slikama, o polusvijetu i prijateljskim gestama. Riječ je o sistematskom urušavanju povjerenja u pravosuđe, koje ne može opstati ako ga vode ljudi čije se ponašanje i veze nalaze s onu stranu zakona.
I zato: nećemo tako, Dudo. Nećemo, nećemo...
