Rusija vodi sukob koji ne poznaje ni geografske granice ni međunarodna pravila.
Suočen s ruskom strategijom koja ima za cilj osakaćivanje ključne evropske infrastrukture bez pokretanja direktnog rata, Zapad mora prihvatiti princip "eskalacije radi deeskalacije" kao jedino sredstvo za vraćanje moći vojnog odvraćanja.
Rusija vodi sukob koji ne poznaje ni geografske granice ni međunarodna pravila. Dok je pažnja svijeta usmjerena na otvoreni front u Ukrajini, druga, podjednako opasna bitka odvija se unutar teritorije NATO-a.
Ovo je „rat u sjeni“: pažljivo osmišljena kampanja, ispunjena sabotažama, atentatima i fizičkim napadima, osmišljena da oslabi Evropu, ali bez prisiljavanja na reakciju kroz otvoreni sukob.
Cilj Moskve: Više od Ukrajine
Za Vladimira Putina, invazija na Ukrajinu nije izolovana epizoda. On sebe vidi u egzistencijalnoj borbi protiv samog zapadnog poretka. Njegov cilj je razbiti koaliciju koja podržava Kijev, neutralizirati rusku opoziciju u egzilu i uništiti volju Evrope za otporom.
Da bi se to postiglo, Kremlj je prešao s tradicionalnih hibridnih operacija - poput dezinformacija ili cyber napada - na otvorene i opipljive akcije. Lista ruskih sumnjivih djela širi se alarmantnom brzinom: dronovi koji paraliziraju aerodrome
U Norveškoj i Njemačkoj, "brodovi duhovi" oštećuju vitalne energetske i internet kablove u Baltičkom moru, eksplozivne naprave stvaraju haos u logističkim skladištima u Poljskoj i Britaniji.
Pa čak i pokušaj eliminacije lidera evropske odbrambene industrije. Za Kremlj nema razlike između bojnog polja u Donbasu i internet kabla pod vodama Sjevernog mora; oboje su dio istog fronta.
Neuspjeh "blagih opomena"
Do danas je odgovor Evrope bio mlak, često sveden na simbolične mjere.
Svaka sabotaža se tretira kao policijski ili krivični postupak, a ne kao ratni čin od strane države. Oštra retorika, diplomatska protjerivanja ili blage sankcije samo šalju Moskvi poruku slabosti.
Ovo oklijevanje u reagovanju proizilazi iz straha od eskalacije. Evropa ima za cilj da izbjegne otvoreni sukob, ali upravo ta razboritost čini rat vjerovatnijim. Bez stvarnih posljedica, Kremlj povećava svoju toleranciju na rizik.
Ako danas ruski dron nekažnjeno zatvori aerodrom, sutra bi mogao "slučajno" oboriti putnički avion. Statistika je jasna: tokom 2024-2025. godine, incidenti skrivenog rata su se utrostručili. Bez snažnog mehanizma odvraćanja, pogrešne procjene Moskve su samo pitanje vremena.
Nova strategija: eskalacija radi deeskalacije
NATO mora promijeniti svoj pristup. Politika legalističke reakcije je propala. Da bi zaustavila Moskvu, mora osjetiti da je cijena rata u sjeni veća od bilo kakve koristi. A to zahtijeva „kontroliranu eskalaciju“.
Prvo, aktiviranje Člana 4 NATO-a trebalo bi postati norma za svaki čin sabotaže. Konsultacije Alijanse ne mogu ostati rijetki događaji; one bi trebale biti automatski odgovor. Kada ruski brod prekine podmorski kabel, NATO bi se trebao odmah sastati kako bi koordinirao odgovor, a ne samo da izrazi „duboku zabrinutost“.
Drugo, meni protivmjera mora biti oštar i predvidljiv: sajber operacije protiv servera GRU-a ili FSB-a, pomorske intervencije za zaustavljanje ruskih brodova osumnjičenih za špijunažu, a kada su ljudski životi ugroženi, kontrolirani kinetički napadi na rusku imovinu.
Politički izazovi i uloga SAD-a
Ova strateška promjena je još hitnija s obzirom na političku neizvjesnost u Washingtonu. Moguće povlačenje Trumpove administracije iz evropskih inicijativa protiv hibridnih prijetnji učinilo bi kontinent ranjivim.
Evropa više ne može očekivati da Amerika riješi svaki sigurnosni problem. Evropske države, unutar NATO-a i EU, moraju preuzeti teret zaštite vlastite infrastrukture.
Razmjena obavještajnih podataka mora se obaviti bez odlaganja, a odgovor moraju predvoditi sigurnosni aparati, vojske i tajne službe, a ne organi javnog reda. Rat u sjeni nije samo policijski problem; to je vojni izazov suverenitetu naših nacija.
U konačnici, uspjeh Evrope protiv Rusije neće se mjeriti snagom naših izjava na Twitteru ili na diplomatskim samitima. Mjerit će se sposobnošću da spriječimo sljedeći napad.
Moskva mora shvatiti da "sjena" u kojoj djeluje više nije sigurna zona. Svaka agresivna akcija mora se suočiti s odgovorom koji potresa same temelje režima. Tek kada se Putin više bude bojao posljedica nego što je bio spreman napasti, rat u sjeni će se završiti. Vrijeme blage kritike je prošlo; došlo je vrijeme aktivne odbrane.
