**Nakon što je Bosna i Hercegovina izgubila arbitražni postupak protiv kompanije Viaduct, država se našla pred izazovom isplate čak 110 miliona KM.*
Ovaj iznos treba biti plaćen na temelju međunarodne arbitražne presude, ali što je ključno, odgovornost za gubitak spora leži na vlastima Republike Srpske (RS), koje su svojim postupanjem prekršile koncesioni ugovor. U tom kontekstu, javnost je počela sve više govoriti o pravnom terminu „regresna tužba“, i tome kako bi BiH mogla pokušati povratiti sredstva od RS-a, koja su sada nužno isplaćena iz državnog budžeta.
Šta je regresna tužba?
Regresna tužba je pravni postupak u kojem jedna strana traži naknadu iznosa koji je platila trećoj strani, ali za obavezu koju zapravo treba snositi druga strana. Drugim riječima, to je pravni zahtjev za povrat novca od osobe koja je odgovorna za stvaranje duga ili štete, kada je oštećena strana već isplatila dug. Uobičajeni primjer uobičajene prakse regresnih tužbi uključuje situacije u kojima je garant ili osiguravajuća kompanija platila dug ili štetu umjesto dužnika, te potom traži povrat tog iznosa od odgovorne strane.
Za Bosnu i Hercegovinu, ovo znači da država sada mora platiti iznos koji je prvobitno trebao biti plaćen od strane Republike Srpske, a zatim se pokreće regresna tužba kako bi povratila ta sredstva. Ova situacija se konkretno odnosi na kompaniju Viaduct, koja je tužila Bosnu i Hercegovinu zbog neispunjenih obaveza Republike Srpske prema koncesionom ugovoru. Nakon što je arbitraža presudila u korist Viaducta, BiH je dužna isplatiti dug, iako je odgovornost na RS-u.
Zašto je BiH dužna platiti?
Glavni razlog zašto BiH mora platiti dug iako RS nije ispunila svoje obaveze, leži u činjenici da BiH kao država nije imala drugih pravnih mogućnosti da spriječi isplatu. Republika Srpska nije ispunila svoje obaveze prema Viaductu, iako je bila odgovorna za iznos. Zbog toga je BiH bila primorana podnijeti teret isplate. Međutim, kako je RS bila ta koja je inicirala štetu kršenjem ugovora, postoji pravni osnov za povrat sredstava putem regresne tužbe.
Sporazum iz 2017. godine
Ono što dodatno pojačava osnovu za pokretanje regresne tužbe je Sporazum između institucija BiH i Republike Srpske, koji je potpisan 2017. godine. Tim sporazumom, RS se izričito obavezala da će preuzeti odgovornost za gubitak arbitraže i snositi troškove ili eventualnu štetu. Ovaj dokument ne samo da potvrđuje odgovornost RS-a, već i olakšava pravnu proceduru, jer je RS unaprijed priznala svoju odgovornost za eventualnu štetu.
Ukoliko ne bi postojao takav sporazum, BiH bi se ipak mogla osloniti na osnovne principe građanskog prava i tužiti RS za povrat sredstava. Međutim, Sporazum iz 2017. godine čini postupak lakšim i bržim, jer jasno ukazuje na odgovornost RS-a za štetu.
Kako izgleda pravni proces?
Nakon što je Vijeće ministara BiH donijelo odluku da država izvrši arbitražnu presudu i isplati iznos Viaductu, stečeni su uvjeti za pokretanje regresne tužbe protiv Republike Srpske. Vijeće ministara nije samo donijelo ovu odluku, već je obavilo i ključnu koordinaciju sa Parlamentom BiH, Ministarstvom finansija i Pravobranilaštvom BiH, koje je zaduženo za vođenje pravnih postupaka u ime države.
Pravobranilaštvo BiH će nakon isplate dugovanja Viaductu, podnijeti regresnu tužbu protiv Vlade RS, temeljeći svoju tužbu na Sporazumu iz 2017. godine, kao i relevantnim zakonima i pravnim normama. Tužba će biti podnesena nadležnom sudu, a kao nadležni sud najvjerojatnije će biti Sud BiH u Sarajevu, jer je spor između različitih nivoa vlasti unutar jedinstvene države BiH.
Izvršenje presude: Šta se događa ako RS odbije platiti?
Pitanje koje ostaje neodgovoreno je kako će Republika Srpska postupiti nakon što bude donesena presuda koja nalaže isplatu duga. Najbolji scenarij bio bi da RS dobrovoljno izvrši presudu i isplati dug u punom iznosu. Međutim, ako RS odluči odbiti isplatu, BiH će biti primorana primijeniti mehanizme prisilne naplate, poput zapljene novčanih sredstava na računima RS-a, zapljene imovine ili čak zadržavanja određenih sredstava koja bi inače pripala RS-u putem raspodjele indirektnih poreza.
Zakonodavni okvir omogućava i kompenzaciju potraživanja, što znači da bi BiH mogla zadržati dio novca koji se inače raspodjeljuje RS-u. Također, može se primijeniti i naknada kamate za kašnjenje u izvršenju presude.
Regresna tužba koju BiH planira pokrenuti protiv Republike Srpske predstavlja važan korak u pravnoj borbi za povrat sredstava koja su nelegalno isplaćena zbog postupaka RS-a. Iako bi idealno bilo da RS izmiruje svoj dug prema BiH bez potrebe za prisilnim mjerama, situacija nas podsjeća na složenost odnosa unutar države i izazove koji proizlaze iz nesređenih financijskih obveza između entiteta. Bez obzira na ishod, ovaj slučaj postavlja presedan za buduće sporove i obveze između različitih nivoa vlasti u BiH.
