Na sastanku s ambasadorima zemalja Evropske unije, predsjedavajuća Predsjedništva BiH Željka Cvijanović podijelila je non-paper koji predstavlja pokušaj vlasti entiteta Republika Srpska da međunarodnoj zajednici proda "svoju istinu" o političkoj i pravnoj situaciji u Bosni i Hercegovini.
U dokumentu, u koji je Stav imao uvid, iznesene su optužbe na račun visokog predstavnika Christiana Schmidta, Tužilaštva i Suda BiH, a sve pod egidom tobožnjeg narušavanja ustavne ravnoteže i ugrožavanja prava RS-a.
Manipulacija historijom i pravom
U ovom dokumentu, rukovodstvo RS-a tvrdi da su odluke i intervencije visokih predstavnika, koje nazivaju "neustavnim", nanijele ogromnu štetu Bosni i Hercegovini, a posebno Republici Srpskoj. Prema njihovom narativu, BiH je postala "eksperiment radikalne izgradnje nacije" s ciljem kreiranja centralizovane države, što bi, prema njima, predstavljalo dominaciju Bošnjaka nad Srbima i Hrvatima. Ova tvrdnja, koja odražava dugogodišnju propagandu iz Banja Luke, ignoriše činjenicu da upravo politika Milorada Dodika i njegovog režima sustavno podriva Dejtonski mirovni sporazum kroz otvorene prijetnje secesijom i blokadama rada institucija BiH.
Pored toga, dokument otvoreno napada rad Tužilaštva BiH, tvrdeći da su istrage protiv članova Narodne skupštine RS-a "potpuno neprihvatljive" i da predstavljaju "diktaturu, a ne demokratsko društvo". Ovim se jasno pokazuje da vlasti RS-a ne priznaju autoritet institucija države BiH, iako su te institucije direktan produkt Dejtonskog sporazuma, kojeg se, paradoksalno, navodno državni vrh RS-a zalaže za očuvanje.
Schmidt kao "neprijatelj broj jedan"
Jedan od ključnih segmenata non-papera posvećen je visokom predstavniku Christianu Schmidtu, kojeg se optužuje da "lažno tvrdi" da je visoki predstavnik i da djeluje nezakonito. RS tako pokušava nametnuti narativ da Schmidt nema legitimitet, uprkos tome što je podržan od najvećih svjetskih sila i iako OHR djeluje u skladu sa svojim ovlaštenjima. Posebno se napadaju izmjene Krivičnog zakona BiH iz jula 2023. godine, koje su uvedene upravo kako bi se spriječilo negiranje genocida i veličanje ratnih zločina.
U dokumentu se suđenje Miloradu Dodiku, koje je pokrenuto zbog nepoštivanja odluka visokog predstavnika, proglašava "najdestabilizirajućim događajem u BiH od rata 1992-1995". Dalje se tvrdi da "sramni proces" protiv Dodika predstavlja pokušaj njegovog svrgavanja, što bi moglo izazvati ozbiljnu nestabilnost u regiji. Drugim riječima, vlasti RS-a otvoreno prijete eskalacijom političkih tenzija ukoliko se Dodik suoči s pravnim posljedicama svojih poteza.
Prijetnje povlačenjem iz Dejtona
Vrhunac dokumenta je prijetnja da će RS "proglasiti kolaps Ustava BiH i povući se iz Dejtonskog sporazuma" ukoliko se ne ponište odluke visokih predstavnika. Ovakav ultimatum nije ništa drugo do nastavak dugogodišnje politike ucjenjivanja i izazivanja kriza, s ciljem oslabljivanja državnih institucija i postepenog osamostaljenja RS-a.
Međutim, postavlja se pitanje koliko su ove prijetnje realne. Povlačenje iz Dejtona značilo bi otvaranje pravnog vakuuma u kojem bi sama RS izgubila pravni okvir koji joj daje autonomiju. Drugim riječima, upravo Dejton garantuje postojanje RS-a, a svako formalno istupanje iz sporazuma moglo bi biti argument za redefinisanje unutrašnje organizacije BiH na sasvim drugačijim osnovama.
Politička diverzija s unaprijed poznatim ishodom
Ovakvi non-paperi su već viđena praksa iz Banja Luke – igra na kartu međunarodne zajednice uz očekanu podršku pojedinih ruskih i srbijanskih krugova. No, činjenica da je ovaj dokument podijeljen ambasadorima EU ukazuje na još jednu dimenziju: pokušaj RS-a da se predstavi kao "jedini garant stabilnosti", dok istovremeno pravi političke poteze koji vode upravo suprotnom smjeru – ka destabilizaciji i potencijalnim krizama.
U konačnici, ovaj dokument je još jedan u nizu pokušaja manipulacije stvarnošću. Međunarodna zajednica je već odavno svjesna ovih strategija, a podrška visokim predstavnicima i državnim institucijama BiH ostaje neupitna. Ostaje da se vidi hoće li Evropa i Zapad konačno zauzeti oštriji stav prema politikama koje ne vode ničem drugom osim podgrijavanju tenzija i potencijalnim krizama u regionu.
