SALAMOVIĆ NIJE ISPUNJAVAO UVJETE DA BUDE IMENOVAN ZA DIREKTORA KJKP "RAD"

Kako se podobni, a ne sposobni, postavljaju na ključne pozicije u KJKP "Rad"

Nijaz Salmanovic

U najnovijem razvoju događaja, osam osoba privedenih po nalogu Tužilaštva Kantona Sarajevo otkrilo je mračnu stranu političkog i administrativnog sistema u Bosni i Hercegovini.

Ove osobe sumnjiče se da su u protekle tri godine, uz pomno isplanirane manipulacije, imenovale Nijaza Salamovića na visoke pozicije u KJKP "Rad". I to ne bez razloga, jer Salamović očigledno nije imao ni najmanje kvalifikacije potrebne za obavljanje funkcija izvršnog direktora i direktora preduzeća.

Dok su građani saznali za ovu nepravilnost, pitanje koje se nameće je: zašto se ovakvi “prijateljski” potezi nastavljaju unutar javnih preduzeća, i to u trenutku kada su se nadležni organi suočili sa jasnim upozorenjima Ureda za borbu protiv korupcije? Da li je moguće da su svi uključeni, od imenovaoca do odobravatelja, znali za Salamovićevu fiktivnu biografiju, koja se sastoji od fingiranog radnog staža i lažnog iskustva na rukovodećim poslovima?

Za svog relativno kratkog mandata na poziciji direktora Rada, Nijaz Salamović građane je uspio šokirati sa nekoliko afera, među kojima je najpoznatija nabavka luksuznih mobilnih telefona – koja je ujedno bila i Salamovićeva prva odluka čim je zasjeo u direktorsku fotelju.

Naime, Salamović je procijenio da je za dalji uspješan rad bitno direktoru, tj. njemu, nabaviti najnoviji iPhone. Maloprodajna cijena tog telefona je 4290 KM, ali kako su kadrovi NiP-a štedljivi, izborili su se za popust, pa je tako ovaj telefon koštao KJKP Rad 3666 KM, plus PDV, piše slobodnabosna.

Sa ciljem nabavke pomenutog telefona, Salamović je čak posebnom odlukom izmijenio već utvrđeni Plan javnih nabavki za 2023. godinu i u isti hitro ubacio stavku: nabavka mobilnih telefona.

Iz Tužilaštva KS naglašavaju da je tokom istrage, koja je obavljena u saradnji s Upravom policije MUP-a KS, otkrivena nezakonita korist od oko 120 hiljada maraka koju je Salamović stekao obavljajući funkcije koje nije smio niti mogao obavljati. Ova cifra može izgledati kao sitnica u svijetu velike politike i korupcije, ali ona simbolizuje nešto daleko opasnije - sistem koji nagrađuje podobne, a ne sposobne.

Ovaj slučaj predstavlja klasičan primjer kako se unutar javnih institucija nameću podobni, dok sposobni ostaju na marginama, bez ikakve šanse da se dokažu. Kada se umjesto stručnosti i sposobnosti cijene prijateljsko-rodbinski odnosi i političke veze, nije ni čudo što građani sumnjaju u sposobnost sistema da donese pravedne i transparentne odluke.

Umjesto da se bave razvojem i unaprijeđenjem usluga koje pružaju, nadležni su se više posvetili postavljanju svojih ljudi na ključne pozicije, osiguravajući im pozamašne plate i beneficije. Na taj način, osigurali su da se podobni zaštite, dok su sposobni isključeni iz sistema koji treba da bude usmjeren ka opštem dobru.

Da li će ovaj skandal postati još jedan u nizu zaboravljenih slučajeva, ili će konačno pokrenuti temeljnu reformu u javnim institucijama? Treba li da se nadamo da će pravda biti zadovoljena, ili ćemo i dalje gledati kako se slični scenariji ponavljaju iz godine u godinu? Ovaj slučaj je samo vrh ledenog brijega i podsjeća nas na to koliko je važno postaviti prava pitanja: ko je odgovoran za ovakve katastrofalne izbore i kada će sistem konačno prestati da favorizuje podobne?

Vrijeme je da se podignu glasovi protiv ovakvih praksi i da se zahtjeva odgovornost od svih onih koji su uključeni u perpetuiranje korupcije na visokom nivou.