Ako vam još nije jasno kako se u Federaciji BiH postaje direktor jedne od ključnih uprava, evo kratkog vodiča: prvo vas stranka instalira kao vršioca dužnosti, onda se mjesecima razvlači konkurs dok ne dođe “pravo vrijeme”, zatim se sredi komisija bez ikakvog dodira s poslom za koji ocjenjuje kandidate – i na kraju, sve se završi po planu.
Tako to ide, i niko se više ni ne trudi da prikrije tragove.
Najnoviji primjer ove farse dolazi iz Federalne uprave za inspekcijske poslove, gdje se v.d. direktorica Ivana Prvulović, kadar Naroda i Pravde, polako ali sigurno priprema za službeni, puni mandat. Za one koji nisu pratili: Prvulović je sredinom prošle godine "privremeno" postavljena na čelo Uprave. Privremeno, naravno, u trajanju od najduže šest mjeseci.
Šest mjeseci odavno prošlo, ali koga briga? Tek u martu ove godine, dakle nakon gotovo godinu dana “privremenog” rukovođenja, Vlada FBiH raspisuje konkurs.
Naizgled sve po zakonu. Osam kandidata. Komisija. Testovi. Transparentnost? Pitanje ukusa.
Jer, kad bolje pogledate, komisiju čine trojica službenika koji s inspekcijama imaju veze koliko i astronaute s podrumskim gljivama: jedan je direktor ureda za zakonodavstvo, drugi upravlja oduzetom imovinom, a treći također bavi se zakonodavstvom – ali na nivou Vijeća ministara. Dakle, inspekcija – zero. Ali odlučuju ko je “najstručniji” za direktorsku poziciju u upravo toj oblasti.
I šta se desilo? Prvulović, logično, prva. Njeni stranački kolege i savjetnici federalnog ministra poljoprivrede također visoko kotirani – ali ipak niži od nje. Jer nije test bio presudan, već "intervju" – ono najfleksibilnije oruđe u rukama podobnih komisija.
I da ne bude sve ostalo na blefu konkursa – Prvulović već koristi ovlasti koje ima kao v.d. direktorica, da zauzvrat učvrsti međustranačke odnose. Tako je, kako saznajemo, na mjesto glavnog tržišnog inspektora "privremeno" postavila HDZ-ovog Antu Đaltu, kojem se već piše rješenje za puni mandat – isti model, ista špranca, ista predstava.
A kad smo već kod zapošljavanja, ne smijemo zaboraviti ni slučaj Mirze Babića – sina bivše načelnice Visokog Amre Babić, danas visoke funkcionerke Naroda i Pravde. Mladi Babić je, prema javnim istupima svoje majke, bio prisiljen da ode u inostranstvo jer “u BiH nema posla za obrazovane mlade ljude”. No, gle čuda, posao je našao – ni manje ni više nego kao savjetnik u kabinetu ministra vanjskih poslova Elmedina Konakovića, istog onog koji Prvulovićku nakon ministarske fotelje u KS-u vodi pravo u Federalnu inspekciju.
I ne samo to – baš Prvulović je bila ta koja je obavila razgovor s kandidatima za novu poziciju Mirze Babića kao tržišno-ugostiteljskog inspektora. Našla ga je, ne samo kruh, nego i stalno radno mjesto u Federaciji.
Kabinet ministra Konakovića očito funkcioniše kao nešto između inkubatora i staze za uspon – samo ako ste u "pravoj" stranci. Diplomatski trening-centar za buduće inspektore, ministre, savjetnike. Završite krug – i eto vas kao rukovodioca bilo čega, s pozicije na koju drugi mogu aplicirati koliko hoće – ali bez prave šanse.
Ko zna, možda naredni konkurs raspiše Konaković lično, i to na papiru s logom NiP-a, bez ovih nepotrebnih krugova i testova koji samo troše toner. Jer svi znamo da konkursi u ovoj zemlji ne služe da bi pobijedio najbolji, već najbliži. I najposlušniji.
Dobrodošli u Federaciju – gdje su mandati privremeni samo dok ne postanu trajni, a zakon služi da se prekraja po mjeri trenutne većine.
