Bosna i Hercegovina se više ne nalazi na političkom dnu – ona je počela da kopa ispod njega.
Umjesto državničkog ponašanja i odgovornog vođenja institucija, građani ove zemlje svakodnevno svjedoče novim nivoima političke perverzije, ucjena, blokada i ponižavanja. U srcu tog cirkusa nalazi se Dom naroda Parlamentarne skupštine BiH – institucija koja bi trebala biti simbol međunacionalnog dijaloga i kompromisa, a danas je tek pozornica za lične interese pojedinaca, uvezanih kao kriminalni kartel.
Predsjedavajući Doma naroda Nikola Špirić, čovjek čije političko djelovanje decenijama služi isključivo režimima i partijskim vrhovima, već mjesecima glumi gluho i nijemo kada mu se delegati obrate sa zahtjevom da se pokrene pitanje njegove smjene iz Kolegija, kao i smjena ministara iz reda SNSD-a. Umjesto da otvori vrata dijalogu, on zaključa cijelu instituciju i sa osmijehom promatra kako se sistem raspada. Kada su delegati pokušali staviti pitanje smjena na dnevni red posljednje sjednice – sjednica je srušena, kvorum nestao kao fatamorgana.
Ali to je tek vrh ledenog brijega. Dok javnost prati ove političke tragikomedije, iza kulisa se odvijaju mnogo ozbiljnije i opasnije stvari. Na jednoj strani HDZ BiH optužuje Bošnjake da navodno opstruiraju razgovore o Izbornom zakonu, dok na drugoj strani sve glasnije postaje nezadovoljstvo unutar samog hrvatskog političkog korpusa, koje Čovića i njegovu politiku vidi kao direktnu štetu za opstanak Hrvata u BiH. Iz dana u dan postaje jasnije da Čović nije ni zagovornik hrvatskog pitanja, ni državnik, nego trgovac moći koji se godinama grčevito drži za skute Milorada Dodika, i time gura svoj narod, ali i cijelu BiH, u političku provaliju.
Jer kako drugačije objasniti višegodišnje partnerstvo HDZ-a i SNSD-a, koje se ne zasniva ni na zajedničkim vrijednostima, ni na interesima naroda, nego isključivo na čvrstim, ličnim interesima – zaštiti funkcija, fotelja, i kontrole nad resursima? Dodik ruši ustavnopravni poredak BiH, otvoreno prijeti secesijom, negira genocid i veliča ratne zločince, a Čović, umjesto da se od takve politike distancira, glumi kočničara reformi i čuvara nefunkcionalnog statusa quo.
Ne samo da se ne zalaže za smjenu ministara iz Dodikovog kadra koji otvoreno blokiraju evropski put BiH, već svjesno onemogućava imenovanje ključnih figura u institucijama, poput novog ministra sigurnosti. To nije politika – to je sabotaža. Sabotaža države kojoj je navodno lojalan.
Da stvar bude gora, sve to se dešava dok se građani guše u bijedi, mladi masovno napuštaju zemlju, a investicije i razvoj bivaju taoci dnevnih političkih igara. U takvom ambijentu, nikakve izmjene Izbornog zakona neće pomoći – jer nema zakona koji može popraviti moralnu trulež političkih elita koje su ovu zemlju srozale na nivo zarobljene kolonije.
BiH je danas zemlja u kojoj vladaju političke oligarhije koje simuliraju sukobe, ali savršeno sarađuju kada treba podijeliti moć i novac. Sve strane – SNSD, HDZ BiH i svi njihovi korisni idioti u institucijama – sinhronizirano rade na održavanju stanja permanentne krize, jer znaju da u haosu opstaju najbolje. A građani? Oni su samo statisti u ovom teatru apsurda, taoci lidera koji su od države napravili privatno preduzeće.
Ukoliko se ovakva destruktivna politika nastavi – BiH ne samo da neće ići naprijed, već će se vratiti decenijama unazad. Jer ova zemlja nije u krizi – ona je pod okupacijom političkih interesa koji ne poznaju ni narod, ni domovinu, ni moral.
