Od specijalnih letova do ćelija FSB-a: Indirektna saradnja koja zatvara puteve za bijeg ruske opozicije, pretvarajući tražioce azila u statistiku deportacija i regrutovane vojnike za ukrajinski front...
Sjedinjene Američke Države su 7. decembra pokrenule složenu, pažljivo koordiniranu operaciju deportacije, što je označilo drastičnu promjenu u migracijskoj politici. Specijalni let, pun građana iz Irana, Rusije i nekoliko arapskih zemalja, napustio je američku pistu na itineraru koji je do jučer bio nezamisliv.
Nakon tehničkog zaustavljanja u Kairu, većina putnika je prebačena u avion koji je letio za Kuvajt, dok je grupa od 60 Rusa izolovana i poslana specijalnim letom direktno u Moskvu. Avion je sletio u rusku prijestolnicu ujutro 9. decembra, čime je okončano očajničko putovanje onih koji su se nekada nadali da će Amerika biti njihovo posljednje utočište.
Ova logistička operacija je apsolutna novina Trumpove administracije. Pod Bidenom ili njegovim prethodnicima, takve direktne deportacije u Rusiju nikada nisu praktikovane. Danas, ovaj hladni pragmatizam masovnih deportacija kao da je stvorio tihu "liniju" komunikacije između Washingtona i Kremlja, gdje se ljudi tretiraju jednostavno kao roba za razmjenu.
Dmitrij Valujev, šef organizacije „Ruska Amerika za demokratiju u Rusiji“, potvrđuje da ova „predaja“ ima neposredne i brutalne posljedice. Čim su sletjeli na pistu, deportirane nisu dočekali rođaci, već službenici FSB-a. Ispitivanje je počelo odmah na licu mjesta.
Tako je Zair Siamiulin odmah uhapšen pod optužbom za prevaru - dobro poznato represivno sredstvo Putina za eliminaciju protivnika. U međuvremenu, drugim muškarcima vojnog uzrasta uručene su obavještenja o regrutaciji, prisiljavajući ih da se jave u kancelarije za mobilizaciju kako bi bili poslani na ratište u Ukrajini.
Ovaj let je bio četvrti za 2025. godinu, što dokazuje da ova mašina za izbacivanje sada radi potpuno redovno.
Kraj „povlaštenog tretmana“ i novi mehanizam za deportaciju
Advokatica za imigracijska pitanja Lia Džamilova napominje da ovi specijalni letovi označavaju kraj bilo kakvog razmatranja ili brige za tražioce azila iz postsovjetskog prostora. „Oduvijek je postojao strog pristup prema imigrantima. Ali prije se to uglavnom primjenjivalo na Latinoamerikance ili Afrikance. Sada je Trumpova administracija napustila pažljiv tretman rusofonista. Oni se više ne smatraju žrtvama režima, već brojevima koje treba prekrižiti sa spiskova“, naglašava ona.
Ova promjena paradigme je dobro finansirana. Ministarstvo domovinske sigurnosti (DHS) je već kupilo vlastite Boeing avione, s ciljem da do 2026. godine postane potpuno nezavisno od čarter letova.
Ovo ukidanje komercijalnih letova zatvorilo je i posljednji "put" bijega za Ruse. Jer prije su mnogi od njih, tokom tranzita u trećim zemljama, uspjeli potražiti zaštitu negdje drugdje ili pobjeći. Sada, s vladinim avionima, ruta Arizona-Kairo-Moskva je koridor bez ikakvih izlaza u slučaju nužde.
Kolaps sistema azila i sudova pod vojnim naredbama
Statistika pokazuje zastrašujući pad nade. Od samo 58 Rusa deportovanih 2022. godine, broj se povećao na 455 u 2024. godini, a očekuje se da će ova godina oboriti sve rekorde. Iako je porast započeo pod predsjednikom Bidenom zadržavanjem Rusa u pritvorskim centrima, Trump je situaciju doveo do krajnosti zatvaranjem programa CBP One.
Sada se svako ko pređe granicu hapsi na licu mjesta, bez obzira na političku prijetnju koja ga čeka kod kuće. Kako bi se okončala pravna kašnjenja, Bijela kuća je preduzela neviđen korak: otpustila je civilne sudije koji su smatrani "previše liberalnim" i zamijenila ih vojnim advokatima iz Pentagona.
Ovi posljednji, navikli na disciplinu poretka, izdaju naloge za deportaciju u 78 posto slučajeva. Stopa odobrenja azila za Ruse pala je sa 72 na samo 46 posto. Novi sudovi svjesno ignorišu dokaze o progonu, kao što su krivični slučajevi u Rusiji ili uvrštavanje podnosilaca zahtjeva na "terorističke" liste Kremlja.
„Mogli biste biti sam Navaljni, a i dalje vam ne bi odobrili azil u današnjoj Americi“, gorko kaže Džamilova.
Lov unutar zemlje: Kvote i užasi pritvora
Situacija za rusku dijasporu u SAD-u postala je izuzetno nesigurna. ICE djeluje pod pritiskom strogih kvota Stephena Millera: u početku 1.000, a sada 3.000 pritvora dnevno. Ovaj pritisak je prisilio policajce da provode masovne racije, koristeći maskirane agente i neobilježena vozila.
Vozači kamiona, profesija koja zapošljava hiljade ruskih imigranata, postali su meta napada. Hapšenja se dešavaju svuda: u vrtićima, na radnim mjestima i tokom rutinskih provjera. Službenici ICE-a u povjerenju priznaju da hapse ljude bez kriminalnog dosijea samo da bi popunili potreban broj.
„Ništa lično, potrebni su nam da popune kvote“ postao je novi moto sistema. Za one koji završe u pritvorskim centrima poput Fort Blissa, stvarnost se pretvorila u živi pakao. Broj pritvorenika povećao se za 70 posto, prisiljavajući ljude da spavaju na podu u ekstremnim i nehigijenskim uslovima. Izvještaji govore o sistematskom nasilju, fizičkom mučenju i neopravdanoj izolaciji. Sa 30 smrtnih slučajeva zabilježenih u jednoj godini - najvećim brojem u dvije decenije - sistem izgleda da je osmišljen da slomi volju migranata prije nego što se uopće ukrcaju u avion koji će ih repatrirati.
Kolektivna kazna i kraj iluzije
Konačni udarac uslijedio je nakon nekoliko poznatih zločina koje su počinili strani državljani. Ove događaje je administracija iskoristila kao izgovor za obustavu zahtjeva za izbjeglice iz 39 zemalja, uključujući Rusiju i bivše sovjetske republike.
Ova odluka je blokirala sve, od ceremonija dodjele državljanstva do produženja radnih viza. Danas se Rusi u Americi koji traže azil suočavaju s egzistencijalnom prijetnjom. Ruski imigranti su zarobljeni između američkog sistema koji ih nastoji deportirati po svaku cijenu i ruske mašinerije koja ih čeka na aerodromu u lisicama ili u borbenoj uniformi.
Ova indirektna saradnja uništava živote onih koji su vjerovali da sloboda ima adresu na Zapadu. Kao što Dimitri Valuev kaže: „Moramo se pripremiti za još teža vremena. Sigurnost je sada luksuz koji više nemamo!“
