Od početka ruske invazije na Ukrajinu mogućnost upotebe nuklearnog oružja vratila je u svjetske medije hladnoratovske narative. Oružje je, uz globalnu inflaciju i krizu u bankarskom sektoru, ponovo glavna tema u svijetu. O konvencionalnom oružju govori se svakodnevno, kao i o taktičkim nuklearkama, ali biološko oružje, za sada, nije čest predmet razgovora.
"Nasreću", kaže sagovornik etto.ba, genetičar Dženan Kovačić. Kovačić je javnosti poznat po otkriću inovativne metode u liječenju tuberkuloze, kao i radu na razvoju vakcine protiv covida-19, ali jedno od polja njegovog naučnog interesovanje je i biološko oružje.
Primjeri bioterorizma
Historijat biloškog i generalno hemijskog oružja je zanimljiv, smatra ovaj naučnik, napominjući da su u hladnoratovskoj eri, zbog eksperimenata sa biološkim oružjem, neki dijelove Zemlje postali nenastanjivi.
"Dok su Amerikanci, barem zvanično, gasili i zatvarali svoje laboratorije za proizvodnju i istraživanja na biološkom oružju, Sovjestki Savez je veoma intenzivno i mukotrpno radio na razvoju najsmrtonosnijih sojeva virusa, bakterija i parazita. Koliko god benefita bilo od tog istraživanja, dobili smo previše negativnih primjera bioterorizma. Neke nesreće možda nisu toliko poznate, ali su određene dijelove Zemlje učinle nenastanjivim“, kaže Kovačić, navodeći kao primjer incidente u gradovima građenim oko laboratorija za istraživanje biološkog oružja ili u njihovoj blizini.
"Bilo je u Sovjetskom Savezu slučajeva zbog problema sa ventilacijom ili filtracijom, da su gradovi napravljeni oko tvornica za istraživanje bioloških oružja ili gradovi u njihovoj blizini, imali velike incidente, gdje su ljudi umirali od antraksa ili drugih oboljenja. To su veoma strašni primjeri kako ljudske greške, bilo u konstrukciji laboratorija ili u samoj praksi, mogu dovesti do katastrofa. Sasvim slučajno“, naglašava naš sagovornik.
Podsjeća i na slučaj ostrva Guinard, sjeverozapadno od Škotske, gdje su tokom Drugog svjetskog rata vršena testiranja ratne bombe koja sadrži žive spore antraksa. Čak i do 1979. spore su još mogle biti otkrivene na području od 3 hektara ostrva.
"To geografsko područje je nenastanjivo, jer spore antraksa mogu da žive jedan neutvrđen period. Mogu živjeti 20 godina, mogu 100 godina i da budu u potpunosti vijabilne“, objašnjava Kovačić.
Ubojita sovjetska oružja
Upotreba biološkog oružja u svijetu bi mogla izazvati katastrofe kakve su predstavljene u filmovima i romanima apokalipse.
"Koliko god bio strašan koncept nuklearnog oružja, koji bi definitivno ugasio svjetla većini svjetske populacije, ako bi iko uspio preživjeti, ono što bi biološko oružje radilo je mnogo dugotrajnije, bolnije i strašnije, čisto iz aspekta što nije instantno", navodi Kovačić.
Sovjeti su bili veoma produktivni u pronalasku novih ubojitih rješenja, zbog čega se nameće pitanje kakvim biološkim arsenalom raspolaže Rusija i u kakvom su stanju sovjetske laboratorije.
"Iz zvaničnih i nezvaničnih izvještaja znam da su tokom hladnog rata u Sovjetskom savezu stvarali bakterije i viruse koji su kombinacija dva različita virusa ili dvije različite bakterije. Povećavali su rezistentnost bakterija i virusa na mnoge stvari, uključujići dijagnostiku. Teško je tačno reći kakvo je trenutno stanje u jednom ruskom vojnom laboratoriju, jer propaganda radi to što radi. Iskreno, nemam podatak da li se vrše inspekcije, šta je ostalo od Sovjetskog Saveza, ali vjerujem da je najbolje pretpostaviti da imaju, ako ništa drugo, znanje koje su im ostavili sovjetski naučnici. Kao što imaju i Amerikanci, Britanci, Kinezi i Indijci", obrazlaže naš sagovornik.
Još na početku invazije na Ukrajinu, Kremlj je tvrdio da Kijev razvija biološko oružje u tajnim laboratorijima u ime SAD-a. Bila je to jedna od tvrdnji kojima je opravdavan napad na Ukrajinu. Ruske optužbe su uključivale izbijanje bolesti kao što su kuga, antraks ili difterija. Naš sagovornik je po tom pitanju apsolutno skeptičan:
Detektivi na bolest
„Ideja da možete uraditi inžinjering na virusu ili bakteriji pa da napada određenu populaciju, ili nekoga ko ima neku mutaciju, postoji u hipotetskom svijetu mogućeg. Ali, takva istraživanja zahtijevaju nezamislivu količinu finansijskih sredstava. Time se veoma teško baviti. Sami sigurnosni zahtjevi da radite sa HIV-om, antraksom ili ebolom su takvi da nemate puno mjesta na svijetu gdje su ljudi bili u istraživačkom kontaktu sa tim stvarima. U kapacitetima organa koji to rade na nivou različitih država, to se veoma striktno prati. Imate organizacije i agencije, tajne i otvorene, koje se bave monitoringom. Imate eksperte, tzv. detektive na bolest, čiji je posao da pokupe sve podatke u nekim situacijima, u nadi da ćemo nači rješenje tako što ćemo pronaći pacijenta X“, kaže Kovačić, dodajući da je to komplikovana mreža koja uključuje ljude iz različitih oblasti, sa različitim ekspertizama i snažan državni aparat.
Pored toga, navodi i niz razloga zbog SAD-u nije potreban drugi teritorij za razvoj biološkog oružja:
"Laboratorija Los Alamos, koju je Robert Oppenheimer poručio od američke vlade, gdje se rade sva tajnovita istraživanja vezana za američki vojni program, između ostalog, vjerovatno ima kapacitete da to istražuje. Sigurnije je ako istražujete kući. Sada ima dosta kontroverzi oko Gain-of-Function Researcha koji se radio ne samo u Kini, nego i u Americi. Na to se sada povlači ručna, ali, u biti se radi o konceptu pokušaja mutiranja virusa, da bi taj virus dobio željenu karakteristiku, što je i dobro i veoma opasno“, naglašava Kovačić.
Napominje da, kada se govori o biološkom oružju, postoji i jedan problem u kontekstu istraživanja:
"Ako imate patogene, bilo da je to virus ili bakterija, koji su označeni kao 'nivo 4 biosugornst', ne postoji puno laboratorija u kojim naučnici mogu istraživati te stvari. Ako mogu, ti laboratoriju su državna imovina ili strogo kontrolisani od države, tipa američki CBC (Chemical Biological Center) ili ruski Vector, gdje se čuva i virus malih boginja."
Tajni podaci
Osim toga, sve u vezi sa biološkim oružjem je vrlo tajnovito.
"Kada gledate baze podataka, vrlo je teško doći do konkretnih podataka. Bio sam dio tima koje je objavio rad vezan za mRNA vakcinu za majmunske boginje, dok su bile aktuelne, i tada je bilo teško pronaći neke nove studije o temi malih ili majmunskih boginja, a da nisu čisto molekularne na neki indirektan način. Naprosto, ljudi ne žele da rizikuju. Ne želimo opet imati male boginje, ovi virusi su slični, ne treba ljudima davati mogućnost da rade sa patogenima u kontekstu oružja. Za razliku od prirode, ljudi prave mnogo grešaka“, pojašnjava naučnik.
U 21. stoljeću nije bilo vojnog korištenja biološkog oružja, barem prema podacima kojim raspolaže naš sagovornik. Svijet, prema njegovom mišljenju, trenutno nije spreman za biološki rat. Koliko smo, u tom smislu, ranjivi, pokazala je pandemija covid-19.
"Iskreno, kada razmišljam o posljedicama, koliko god da su one, pod navodnicima, blaže kada ih uporedite sa hororima atmskog oružja, jednostavno to je toliko nepredvidivo da sama ideja da ćete pustiti virus u ljudsku populaciju, dizajniran da ubija, je nepojmljiva. Virus nije živi organizam, ali ima sposobnost mutiranja. Bakterija ima sposobnost mutiranja. To su stvari koje ne možete zatvoriti kada ih jednom pustite. Prijenosi putevi će uraditi svoje. Vidjeli smo sa pandemijom covid-19 kako djeluje virus“, napominje Kovačić.
Biološko oružje, kao i nuklearno, je Pandorina kutija koja se nikad ne treba otvarati. Naš sagovornik se nada da do toga nikad neće doći.
"Volim imati povjerenje u ljude koji imaju moć i pristup biološkom oružju. Volim vjerovati da će ipak moral, etika i racionalni dio ljudskog uma ili srca, kako god to zvali, prevladati u takvim situacijama. Jer znamo koliko puta nas je samo jedna moralna odluka odvajala od totalnog nuklearnog sukoba tokom hladnog rata. Vjerujem da će nas ljudski momenat zaštititi, kao i mjere koje su sve strane poduzele da ovakvi programi i ovakvo oružje ostanu u potpunosti zakopani od javnosti, pa čak i od dosta dijelova države koja ih je proizvela, jer su toliko opasni, kao i nuklearno oružje. Čitav nukelarni program u SAD-e je na bazi flopi diskova i danas totalno rudimentarne tehnologije, čisto zbog toga što se to ne može hakovati", kazao je Dženan Kovačić na kraju razgovora za etto.ba
