Ambasador Rusije u Bosni i Hercegovini Igor Kalabuhov ocijenio je da zapadni „partneri“ BiH koriste snažan politički i ekonomski pritisak kako bi domaćim liderima nametnuli, kako tvrdi, iskrivljenu predstavu o energetskoj saradnji s Rusijom, predstavljajući je kao štetnu i nepoželjnu.
U autorskom tekstu objavljenom u „Glasu Srpske“, Kalabuhov navodi da se u posljednje vrijeme u BiH sve češće govori o takozvanoj „diversifikaciji“ energetskih izvora, ali da se taj pojam, prema njegovim riječima, zloupotrebljava i nameće kao apsolutna vrijednost bez stvarne ekonomske osnove.
Prema njegovoj ocjeni, iza retorike o energetskoj sigurnosti kriju se interesi pojedinih međunarodnih aktera koji nastoje ostvariti vlastitu komercijalnu korist i politički uticaj, što BiH i njenim građanima, kako tvrdi, ne donosi nikakvu realnu dobit. Kalabuhov naglašava da prava diversifikacija podrazumijeva više izvora i nezavisnih ruta snabdijevanja, dok se od BiH, kako kaže, traži da jednog dugogodišnjeg i pouzdanog dobavljača zamijeni drugim koji teži potpunoj kontroli tržišta i gasne infrastrukture.
Takav proces, istakao je, nema veze s diversifikacijom, već predstavlja unifikaciju i preusmjeravanje zemlje ka izvoru snabdijevanja koji je isključivo povoljan za Sjedinjene Američke Države. U tom kontekstu, Kalabuhov tvrdi da Vašington nastoji uspostaviti potpunu dominaciju nad energetikom regiona, na način na koji je to, prema njegovim riječima, već učinjeno u Evropi.
Ruski ambasador je izrazio nadu da će vlasti u BiH pri donošenju ključnih odluka biti vođene stvarnim činjenicama i dugoročnim interesima zemlje, a ne političkim pritiscima. Naglasio je da ruske energetske kompanije, za razliku od zapadnih, ne bježe od fer konkurencije i nude stabilne, povoljne i kvalitetne energente.
Kalabuhov je podsjetio da energetska saradnja Rusije i BiH traje skoro pola vijeka, te da se, uprkos sankcijama i političkim pritiscima, cijena ruskog gasa za BiH zadržala na prihvatljivom nivou i ostala najkonkurentnija na tržištu. Također je naveo da evropske institucije sve češće priznaju da je odustajanje od ruskih energenata dovelo do ozbiljnih ekonomskih posljedica po Evropsku uniju.
Pozivajući se na podatke Eurostata, istakao je da je EU, nakon uvođenja ograničenja prema Rusiji, za gas platila oko 200 milijardi eura više, dok su SAD, prema njegovim riječima, postale glavni dobitnik prodajom energenata po znatno višim cijenama.
Kao primjer političkog pritiska, Kalabuhov je naveo i situaciju u Srbiji, tvrdeći da se sličan scenario odvija i tamo, uz pokušaje da se razori funkcionalan energetski sektor. Zaključno je poručio da su ruske kompanije i dalje otvorene za saradnju s BiH, posebno u oblasti gasifikacije i razvoja gasne infrastrukture, ali da se ta saradnja godinama sistematski blokira pod uticajem stranih interesa.
