
Ministar unutrašnjih poslova Kantona Sarajevo, Admir Katica, član Naroda i pravde (NIP), jučer je objavio vijest o potpisivanju ugovora za izvođenje građevinskih radova na rušenju objekta u Kolodvorskoj ulici. Ovaj ugovor, koji je potpisan nakon gotovo osam mjeseci procesa izbora izvođača radova, podrazumijeva angažman firme Mevludin Commerc d.o.o. iz Sarajeva, a vrijednost ugovora iznosi impresivnih 744.029 KM.
Međutim, ono što ministar Katica nije objasnio, a što je ključno u kontekstu trenutne ekonomske situacije i opće nestašice sredstava, jeste kako je došlo do razlike u cijeni između dvije konkurentske ponude. Naime, firma Bosman, koja je pobijedila na e-aukciji s ponudom od 275.000 KM, u početku je bila označena kao najpovoljniji ponuđač. No, nakon višemjesečnih proceduralnih promjena i žalbi, ugovor je dodeljen Mevludinu Commercu po znatno višoj cijeni. Razlika između ponuđene cijene Bosmana i konačnog ugovora s Mevludinom Commercom iznosi čak 555.000 KM sa PDV-om.
Ovdje se nameće legitimno pitanje – da li je zaista potrebno platiti toliko visoku cijenu za ovaj posao? Ako se usporede sve ponude, jasno je da je cijena koju je ponudila firma Bosman, ali i druga ponuda, ona firme Harysco koja je iznosila 280.000 KM, daleko niža. S obzirom na ove razlike, postavlja se pitanje opravdanosti iznosa od 744.029 KM, naročito u trenutku kada su svi uključeni u postupak bili svjesni fiskalne krize i ozbiljnih ekonomskih izazova s kojima se Kanton Sarajevo suočava.
Odgovornost za ovako visok iznos prije svega leži na ministru Katici. Kao odgovorno lice, ministar je morao prepoznati nesklad između ponuđene cijene i realnih troškova. Kada je vidio razliku između ponuda, morao je preispitati opravdanost cijene koju je tražila firma Mevludin Commerc, posebno s obzirom na to da su u e-aukciji bile prisutne povoljnije ponude. Ignoriranje ovih činjenica jasno ukazuje na moguće propuste u njegovoj odgovornosti za pravilnu i transparentnu raspodjelu sredstava.
Dalja odgovornost pada i na članove Komisije za izbor izvođača radova. Iako su svi članovi Komisije bili upoznati s razlikama u cijeni, oni su ipak odlučili da firma Mevludin Commerc ispunjava uvjete, čime su uklonili konkurenciju u obliku firmi Bosman i Harysco. Zanimljivo je da su obje pomenute firme odbijene u nekoliko navrata, usprkos činjenici da su prve ponude bile povoljnije, a njihov kvalifikacijski status neupitan.
Proces koji je doveo do ovoga je pun kontradiktornosti. Iako je Ured za razmatranje žalbi preporučio poništavanje postupka i vraćanje ponuda na ponovno razmatranje, žalbe koje su podnijele firme Mevludin Commerc i Harysco rezultirale su ponovnim pregledom ponuda. Zanimljivo je da su sve manjkavosti koje je primijetio Ured, kao što su nedostatak potrebnih mašina i neodgovarajući radni iskustvo, jednostavno nestale kada je riječ o firmi Mevludin Commerc, čime su konkurenti Bosman i Harysco postali nekompetentni za izvođenje radova.
No, ključna pitanja koja ostaju su – kako je moguće da je firma Mevludin Commerc, koja nije ispunjavala osnovne tehničke uvjete, dobila ovaj posao? I zašto su sve okolnosti koje su se promijenile tijekom žalbenih postupaka išle u korist samo jedne firme, dok su druge nesrazmjerno eliminirane?
Ovo pitanje nije samo tehničke prirode, već i političke. Katica je ponosno najavio ovaj korak kao dokaz svoje sposobnosti da vodi ministarstvo, no brojni građani i politički analitičari postavljaju pitanje da li je ovaj ugovor zaista predstavljao najbolji interes građana Sarajeva. S obzirom na to da je trenutna fiskalna situacija kantona izuzetno napeta, te da bi se sredstva mogla uštedjeti kroz konkurentniji proces nabavke, postavlja se pitanje o pravičnoj raspodjeli resursa.
U konačnici, ministar Katica je dužan građanima Sarajeva i cijelog kantona objasniti opravdanost cijene ovog projekta. Ako se cijena radova sruši gotovo za pola milijuna maraka u odnosu na prvobitne ponude, onda se postavlja pitanje gdje je nestala ta razlika i ko će snositi odgovornost za očiglednu nepravilnost u ovom procesu.