Kako riješiti situaciju u kojoj se suočavamo, pitanje je na koje nije moguće pružiti jednostavan odgovor...
Prevelika ovisnost o uvozu prehrambenih proizvoda, marže, kao i preskromna ulaganja u tehnološki razvoj domaće proizvodnje hrane ključni su razlozi uslijed kojih se građani BiH iz mjeseca u mjesec suočavaju s kontinuiranim i upornim rastom cijena prehrane, a kada se tomu doda i podatak kako udio prehrane u mjesečnim troškovima višestruko premašuje evropske prosjeke, jasno je da su promjene nužne.
Bojkot trgovina jedan je od oblika iskazivanja građanskog nezadovoljstva situacijom, no korjenite promjene traže sustavan pristup i sinergiju države, proizvođača i potrošača. Naravno, kada se dodaju brojni distributivni lanci, jasno je kako u formiranju konačne cijene proizvoda najmanje sudjeluju primarni proizvođači, a izvori Večernjeg lista otkrivaju i u kojoj mjeri dolazi do porasta cijene od polja do stola.
Predsjednik Udruženja poljoprivrednika FBiH Nedžad Bićo kao ilustraciju navodi cijenu mlijeka koju potrošači na policama plaćaju u prosjeku 2 marke po litri, no podsjeća i kako je otkupna cijena mlijeka od 65 feninga do jedne marke.
Drugi primjer dolazi nam iz pekarstva, pa je tako otkupna cijena pšenice od 30 do 40 feninga, a otkupna cijena brašna ispod 1 KM, dok, s druge strane, građani izdvajaju i do 700 posto više sredstava kada kupuju hljeb.
Naime, od jednog kilograma brašna, koji košta manje od marke, dobivaju se četiri hljeba, od kojih se svaki plaća po dvije marke, odnosno dolazimo do računice koja glasi: kilogram brašna za marku, kilogram hljeba za osam maraka. Naravno, proizvođač će uvijek imati objašnjenje u smislu da je za proizvodnju hljeba potrebno platiti radnika, najam prostora, električnu energiju… No, i dalje ostaje činjenica da bi u konačnici kupovina brašna bila itekako isplativija opcija.
Poljoprivrednici nam kažu i kako je, uz korjenitu promjenu stanja u kojem se kao društvo nalazimo, potrebna i mnogo aktivnija uloga države u smislu ograničenja marži, ali i značajnija ulaganja u domaću proizvodnju hrane.
Saša Marić, ombudsman za zaštitu prava potrošača BiH, nedavno je otkrio rezultate velike analize koju su proveli u smislu kretanja globalnih cijena i usporedbe globalnih cijena na svjetskim tržištima u posljednjih deset, dvadeset i trideset godina.
Rezultati jasno govore o tomu s čime se suočavaju potrošači u BiH. U skladu s cijenama od prije desetak godina na globalnoj burzi hrane, današnje cijenehrane, u koju se ubrajaju sve vrste mesa, sve vrste mlijeka i mliječnih proizvoda, većina žitarica, većina uljarica i šećera, u odnosu na taj period na globalnim burzama dvadesetak su posto više, dok su, s druge strane, cijene hrane u BiH od 100 do 400 posto više.
Kako riješiti situaciju u kojoj se suočavamo, pitanje je na koje nije moguće pružiti jednostavan odgovor. On traži višeslojan pristup, u središtu svega je znatno veći fokus na domaćoj proizvodnji. Potencijali za takvo nešto postoje, a za BiH su spremna i značajna sredstva Evropske unije u okviru IPARD-a, koja, nažalost, uslijed nepostojanja političkoga dogovora, ne uspijevamo povući. I to je nešto što će se morati mijenjati ako želimo na policama vidjeti jeftinije prehrambene proizvode.
