Ruske snage, predvođene plaćeničkom skupinom Wagner, već više od sedam mjeseci vode ofanzivu za kontrolu nad Bahmutom. Wagner tvrdi da je do 21. marta zauzeo 70 posto ovog ukrajinskog grada, a sve se više čini da će preuzeti kontrolu i nad ostatkom.
Ukrajinsko vojno zapovjedništvo ipak je odlučilo nastaviti s odbranom grada, ubacujući rezervne snage. To je možda odgodilo Wagnerov napredak, ali nije bilo dovoljno da ga zaustavi.
Redovna ruska vojska, koja pokušava istovremeno napredovati na više područja protiv skromnijih ukrajinskih snaga, nije imala uspjeha posljednjih mjeseci. Šta je to što Wagner čini najuspješnijom ruskom borbenom silom u ovoj fazi rata? I kako bi ukrajinska vojska mogla učinkovitije odgovoriti?
Prvih nekoliko sedmica ruskog rata protiv Ukrajine, privatna vojna kompanija koju kontroliše Putinov saradnik Jevgenij Prigožin (poznata kao Wagnerova skupina) nije bila uključena u akcije. Tek u aprilu 2022. Wagnerove jedinice raspoređene su u Popasnu, gradu pod kontrolom Ukrajine u regiji Luhansk, koji je bio na liniji kontakta između ukrajinskih trupa i ruskih separatističkih snaga od 2015. i stoga je bio dobro pripremljen za obranu.
Još od bitke za Popasnu bilo je jasno da je taktika Wagnerove grupe dobro prilagođena uvjetima ovog rata.
Počevši od avgusta, Wagner je dobio dramatično pojačanje u ljudstvu kada je počeo regrutirati zatvorenike i druge plaćenike (uključujući bivše ugovorne borce i umirovljene vojnike) u svoje redove. Dok se ruska vojska povlačila iz sjevernog Donbasa, Wagnerova skupina nastavila je ofanzivu u središnjem dijelu regije.
Ukrajinska vojska počela je preusmjeravati svoje postrojbe na područje oko Bahmuta (uključujući jedinice koje su postale dostupne oslobađanjem Hersona), a kasnije je čak i rasformirala snage raspoređene oko Svatove kako bi dodatno ojačala odbranu u središtu Donbasa. Međutim, do danas te snage nisu uspjele zaustaviti sporo napredovanje Wagnerove grupe.
Po svom opsegu i veličini područja koje pokriva, Wagnerova skupina je otprilike usporediva s četiri jedinice ruske vojske u Ukrajini koje su formirane na temelju Zapadnog, Središnjeg, Istočnog i Južnog vojnog okruga zemlje. Plaćenici imaju vlastito topništvo, pa čak i određenu razinu zrakoplovne moći.
Dostupni detalji o strukturi i metodama grupe su ograničeni. Većina informacija koje imamo dolazi iz priča samih plaćenika "ratnim dopisnicima" koji rade za subjekte u vlasništvu osnivača Wagnerove grupe Jevgenija Prigožina. Tih je priča malo i često su nejasne.
Osim toga, tu su i snimke Wagnerovih boraca iz ukrajinskih dronova, izvješća ukrajinskih vojnika i informacije novinara koji su intervjuirali vojnike i proučavali dokumente koje su zarobile ukrajinske trupe. Teško je neovisno potvrditi autentičnost ovih izvješća, ali općenito gledano, nisu u suprotnosti s dokazima ruske strane, snimkama dronova i onome što znamo o tijeku borbenih operacija.
Zapovjedništvo Wagnerove grupe pokazuje razinu fleksibilnosti koja nedostaje ruskim oružanim snagama. U bitci za Bahmut, skupina je više puta mijenjala smjerove glavnih napada.
Čini se da je Wagnerova grupa znatno sposobnija koncentrirati svoje snage i resurse na cilj i čini se da je uspješno uspostavila koheziju između svojih jurišnih jedinica i snaga za podršku, uključujući topništvo i avijaciju.
