U nezabilježenom činu neposluha i kršenja zakona države koju navodno štiti, načelnik Zajedničkog štaba Oružanih snaga Bosne i Hercegovine, generalpukovnik Gojko Knežević, odbio je izvršiti direktnu naredbu ministra odbrane BiH Zukana Heleza – i tako pokazao kome zaista služi.
Helez je, u skladu sa svojim zakonskim ovlastima i vođen obavezom da zaštiti ustavni poredak, zabranio ulazak bjeguncima od pravosuđa – Miloradu Dodiku, Nenadu Stevandiću i Radovanu Viškoviću – u sve vojne objekte Oružanih snaga BiH. No Knežević je odlučio da će lojalnost iskazati ne državi čijem vojnom vrhu formalno pripada, već trojici političkih moćnika iz entiteta čiji interes već odavno gazi sve što je državno.
Uprkos izričitoj naredbi, 12. maja trojica funkcionera Republike Srpske, koji su ujedno i optuženi ili osumnjičeni u raznim procesima pred pravosuđem BiH, svečano su umarširali u kasarnu Kozara u Banjoj Luci – u pratnji samog Kneževića i zamjenika ministra odbrane BiH Aleksandra Goganovića. I ne samo to: unutrašnji krug kasarne obezbjeđivalo je čak 300 naoružanih pripadnika 6. pješadijske brigade OSBiH, dok je vanjski perimetar kontrolisala specijalna jedinica MUP-a RS-a s dugim cijevima – kao u nekoj vojnoj predstavi o "suverenitetu" entiteta unutar države.
Uprkos tome što Zakon o odbrani BiH u članu 22. jasno propisuje da je dužnost načelnika Zajedničkog štaba da "osigurava izvršavanje direktiva i naredbi ministra odbrane", Knežević je otvoreno odbio postupiti po toj odredbi. Time je de facto stao na stranu političkih figura koje otvoreno prijete secesijom, ne priznaju institucije BiH i bježe od pravde. Ako to nije državno potkopavanje iznutra – šta jeste?
Ovo, međutim, nije prvi put da Knežević pokazuje svoju političku obojenost i lojalnost interesima SNSD-a. Prošle godine, odmah po imenovanju, prisustvovao je proslavi neustavnog 9. januara – Dana RS-a – i to u uniformi Oružanih snaga BiH. Ignorisao je i tada Zakon o odbrani, koji u članu 5. zabranjuje bilo kakvo političko djelovanje pripadnika OSBiH.
Javnosti je već poznato i da je general Knežević tokom svog službovanja primao platu iz Beograda, a mediji su ranije objavili i fotografije na kojima odaje počast osuđenom ratnom zločincu Ratku Mladiću.
Dakle, imamo generala koji:
– ne poštuje naredbe legalnog ministra,
– dočekuje bjegunce i političke lidere pod istragama,
– učestvuje u proslavama neustavnih entitetskih datuma,
– ne krije stranačku i političku lojalnost,
– ranije je primao novac iz druge države,
– odaje počast haškom osuđeniku za genocid,
a i dalje sjedi u vrhu najvažnijeg vojnog tijela države Bosne i Hercegovine.
Ono što se desilo u kasarni Kozara 12. maja nije samo ignorisanje naredbe. To je institucionalni puč u malom – dokaz da se kroz komandne strukture OSBiH pokušava instalirati paralelna linija poslušnosti prema režimu Milorada Dodika. To je i opomena da se vojna neutralnost urušava pred našim očima, a institucije koje bi trebale braniti državu polako prelaze u ruke onih koji je žele uništiti.
Ako država i njene institucije – prije svih Predsjedništvo BiH, Ministarstvo odbrane, kao i pravosuđe – ne reaguju na ovaj čin neposluha, onda se postavlja suštinsko pitanje: ima li BiH još uvijek vojsku koja brani državu ili samo organizaciju koja služi onima koji je žele raskomadati?
Ako se Kneževićeva izdaja ne sankcioniše, to će biti poziv i drugima da slijede njegov primjer.
