U zemlji gdje se kriminal ne kažnjava, nego nagrađuje funkcijama, u kojoj su državni organi produžena ruka entitetskih klanova, a pravosuđe spava dok šteta curi kao rijeka Vrbas, pitanje odgovornosti u "Viaduct" aferi više nije samo pravno – to je moralno i historijsko pitanje.
Ko je, kako i kada odlučio da država BiH bude taoc, garant i naposlijetku platilac za javašluk i svjesno podmetnutu sabotažu iz Banje Luke?
Gdje su bili kad je trebalo reagovati?
Dok se u javnosti vodi bijedna predstava o tome ko je za, a ko protiv isplate Viaducta, istina je brutalnija: svi su šutjeli kad je trebalo govoriti, svi su žmirili kad je trebalo reagovati. A sada, kad je šteta narasla preko 110 miliona KM, svi peru ruke i glume neinformisane statiste. Činjenice govore jedno: odgovornost je direktna, identifikovana, a institucionalna šutnja je – saučesništvo.
RS kao generator štete, BiH kao obavezni platiša
Republika Srpska je prvo dala, pa onda poništila koncesiju slovenačkoj firmi Viaduct, putem preduzeća HES Vrbas. Nudili su nagodbe, pokušavali da sačuvaju projekt, ali su iz Mrkonjić Grada dolazili ucjenjivački glasnici s jasnim motivima: "Ili ćeš platiti reket ili ništa od posla". Iako je bilo moguće da se sve riješi stečajem, što bi anuliralo arbitražu, entitetski sud to – gle čuda – odbija. Poreska uprava ne ulaže žalbu. Sve kao po unaprijed napisanom scenariju: uništiti projekat, generisati tužbu, odbiti saradnju, izgubiti spor, ostaviti državi račun na stolu.
Tužilaštvo RS: Simulacija pravde ili alibi za nesankcionisanje?
Okružno tužilaštvo Banja Luka vodi predmet protiv tri osobe, među kojima nema nijednog entitetskog dužnosnika, nikog iz Vlade RS, nikog iz resornih ministarstava. Da vjerujemo da su Boris Goljevšček, Vladimir Zevnik i Nemanja Petković sami sebi dali koncesiju, pa je sami sebi ukinuli, pa sebi odbili nagodbu, pa zaboravili arbitražu? A onda sami sebe tužili i doveli državu do sudske katastrofe?
To je intelektualna uvreda.
Ovdje se ne radi o neznanju, ovdje se radi o politički vođenom uništavanju državne pravne sigurnosti. O planiranom sabotiranju BiH i svjesnom podvaljivanju višemilionskog "kukavičjeg jajeta" institucijama koje su to – svojim potpisima – i prihvatile.
Gdje je Tužilaštvo BiH? Gdje je pravda?
Da stvar bude gora, Tužilaštvo BiH je još 2022. godine odbacilo slučaj, prebacivši ga Banja Luci – istoj onoj Banja Luci koja je dio problema. Ko vjeruje da će RS sama sebi suditi?
Sada, pod novim pritiskom, Tužilaštvo BiH kao nešto "istražuje". No, niko ne zna ko, šta i s kojim kapacitetom. Jedino što je poznato jeste da su prijave stigle i protiv samog Vijeća ministara i Predsjedništva BiH, zbog propusta u zaštiti državnih interesa. Ako iko iz pravosuđa ozbiljno shvati ovu stvar, istraga mora ići u dva pravca: retroaktivnu odgovornost bivšeg saziva Vijeća ministara predvođenog Denisom Zvizdićem, i sablasno prešućivanje problema u mandatu Zorana Tegeltije, koji je cijeli arbitražni poraz jednostavno – ignorisao.
Sporazum Zvizdić–Cvijanović: Potpisano, bez razmišljanja
Tadašnji predsjedavajući VM BiH Denis Zvizdić, u maniru "zapiši pa nek ide", potpisuje sporazum s tadašnjom premijerkom RS Željkom Cvijanović, u kojem se BiH obavezuje da plati štetu, dok se RS obavezuje da – naknadno "nekako" refundira. Mehanizam? Ne postoji. Ugovor bez zuba, bez garancija, bez mehanizama prisile. Čist poklon, a možda i dogovor – jer se znalo šta slijedi.
Zvizdić sada šuti, Cvijanović se pravi da se to nje ne tiče, a poreski obveznici iz svih krajeva BiH, od Bihaća do Neuma, iz svog džepa finansiraju pogrešne odluke, kriminal i sabotažu.
Evropska blokada, domaća neodgovornost
Prinudna naplata je već krenula. Blokirane su sredstva BHANSA-e. Sljedeći korak? Pljenidba državnih nekretnina – Centralna banka u Banjaluci, Mostaru, Brčkom. Da li iko uopće zna šta znači kad država izgubi kontrolu nad svojom valutom i monetarnim sistemom?
Dok se RS šeretski pravi mrtva, država krvari i gubi dostojanstvo. Ne samo finansijsko, već i političko. Jer ono što slijedi nije samo dug, to je institucionalni poraz.
Ko je u talu?
Ako pravosuđe ne istraži odgovorne u Vladi RS od 2004. do danas, ako ne sasluša svakog člana Vijeća ministara iz 2017. i 2022. godine, ako ne pozove na odgovornost sve koji su potpisivali, ignorisali, odbijali, i skrivali – onda ovo nije pravna država. Onda je ovo teritorija bez zakona, a institucije – protočni bojleri za pranje grijeha entitetskih elita.
E sada, hoćemo li pravdu ili šutnju?
Afera Viaduct nije samo skandal. To je test. Test državnosti. Test pravosuđa. Test savjesti.
Hoće li neko odgovarati ili ćemo, kao i uvijek, pustiti da zaborav opere krivce, a narod – još jednom – plati tuđu glupost i tuđi kriminal?
BiH više nema prostora za pravosudni kukavičluk. Ako sad ne padnu glave – neka padne država.
