Ne smiruje se prašina nakon što je s radom prestala televizija Al Jazeera Balkans (AJB). Nakon 14 godina rada u BiH, televizija je ugašena, a 200 uposlenika, kako je navedeno, ostalo je na ulici i bez posla.
Medijska kuća Al Jazeera Balkans, nekada perjanica tzv. „alternativnog“ novinarstva na Balkanu, prestala je sa radom. Posljednje vijesti emitirane su jučer tačno u podne, a sa gledaocima se emotivno oprostila voditeljica Dalija Hasanbegović, poznatija kao supruga Elmedina Konakovića, ministra vanjskih poslova BiH i lidera Naroda i pravde (NiP). Mnogi su u tome prepoznali savršenu simboliku – jer, prema saznanjima portala etto.ba, upravo Konaković i njegova ekipa odigrali su ključnu ulogu u potpunom urušavanju ovog projekta.
Zvanični razlozi gašenja još nisu objelodanjeni, ali se uporno gura teza o „poslovnoj odluci Dohe“ zbog finansijskih razloga.
U međuvremenu, u Sarajevo je nedavno stigla nova oprema servera u vrijednosti od oko milion dolara, što je dodatno učvrstilo uvjerenje da razlog gašenja nije bio isključivo finansijske prirode. Naime, Al Jazeera Balkans nikada nije poslovala pozitivno, već je redovno dobivala injekcije iz Dohe u iznosu od 20 miliona dolara godišnje.
Međutim, istina je daleko mračnija i kompleksnija.
Odluka o gašenju nije pala preko noći. Ministarstvo finansija Katara je mjesecima analiziralo budžetske izvještaje, a konačna odluka pala je u trenutku kada je Doha shvatila da su resursi Al Jazeere Balkans odavno postali oružje u rukama političke klike u Sarajevu.
Edhem Fočo je nedavno otputovao u Tursku da pokuša „izgladiti“ odnose s Wadahom Khanfarom, bivšim generalnim direktorom Al Jazeere i čovjekom s direktnim linijama prema vlasnicima mreže. Međutim, i taj pokušaj je propao. U sve se umiješao i Konaković, koji je čak poslao pismo predsjedniku vlade Katara tražeći da interveniše, no to je ostalo bez efekta. Štaviše, prema dostupnim informacijama, Konaković je u decembru prošle godine, kada se sastao s ministrom vanjskih poslova Katara, insistirao da se vidi s ključnim ljudima Al Jazeere. Umjesto toga, dobio je zamjenskog sagovornika, a navodno je tada napravio kardinalan gaf pohvalivši se kako mu supruga radi kao prezenter na Al Jazeeri — na što su mu odmah rekli da je to potpuno nespojivo s njegovom funkcijom ministra.
Na Balkanu je Al Jazeera od početka igrala ulogu daleko širu od medijske – bila je zamišljena kao politički i ekonomski most prema islamskom svijetu. Idejni arhitekta bio je Hasan Čengić, čovjek koji je svoj život posvetio lobiranju za bošnjačku stvar u islamskim centrima moći i Al Jazeera je predstavljala krunu njegovih projekata, zajedno sa BBI Bankom, BBI Centrom i Sarajevo Business Forumom (SBF).
Hasan Čengić je bio veoma blizak sa Dr. Fatih Hasaneyn, koji je bio ključna figura u pružanju podrške Bosni i Hercegovini tokom i nakon agresije.
Kadrovi na čelu tih firmi (BBI Banka, BBI Centar i Al Jazeera Balkans) bili su mahom ljudi koje je Čengić sam oblikovao: studenti iz Malezije, stipendisti iz tzv. „mlado-muslimanskog kruga“, djeca porodica tada odanih SDA-u. Tako je Amer Bukvić preuzeo BBI Banku i SBF, Sejo Živalj (brat Huseina Živalja, nekadašnjeg zamjenika ministra vanjskih poslova) dobio direktorsku poziciju, dok su Edhem Fočo i Tarik Đođić, zauzeli ključne uloge u Al Jazeeri.
Vrhunac političke perverzije desio se kada su pravne poslove oko registracije Al Jazeere obavili bivši komunisti, predvođeni advokaticom Edinom Rešidović, poznatom tužiteljicom sa Procesa '83., na kojem je osuđen i sam Hasan Čengić. Rešidovička, tada svastika Alije Behmena, SDP-ovog premijera FBiH, bila je idealan simbol bošnjačkog ideološkog sunovrata i potpune kapitulacije pred neokomunistima.
Tako je SDA zvanično ubila ideju o lustraciji i bespovratno se prodala najdubljem obliku nepotizma i pohlepe.
U ovom sistemu 70% kadrova je zapošljavano po porodično-rođačkoj liniji, a najdrastičniji primjer bio je Edhem Fočo, koji je postao direktor Al Jazeere tek nakon što se razveo od prve žene i oženio Nađu Lutvikadić, blisku rođaku Hasana Čengića.
Sve je to podržavao Bakir Izetbegović, koji je kao tadašnji direktor Zavoda za izgradnju grada učestvovao u "kupoprodaji" robne kuće „Sarajka“, da bi se potom izgradio BBI Centar na istom mjestu.
Međutim, posljednjih godina dolazi do raskola – ni Fočo ni Bukvić više ne podržavaju Bakira Izetbegovića, već prelaze na stranu Elmedina Konakovića. Bukvić biva otjeran iz BBI Banke i SBF i ulazi u privatne projekte, toliko profitabilne da sam gradi nebodere u Sarajevu vrijedne desetine miliona.
Paradoksalno, upravo ti isti ljudi koji su obećavali milijarde investicija na Sarajevo Business Forumu - Amer Bukvić, a isporučivali nula, sada su gurali NiP i postali siva eminencija Konakovićeve vladavine.
Etto.ba doznaje da je gašenje Al Jazeere Balkans direktno vezano za nastanak NiP-a. Edhem Fočo, koji je u jednom trenutku planirao čak osnovati političku stranku (što mu je suptilno spriječio Mustafa Cerić), prebacio je resurse Al Jazeere u službu NiP-a. Doha je na to bila upozoravana godinama, ali je ključni trenutak bio odlazak Amera Bukvića iz BBI – tada je zapravo počeo proces urušavanja Al Jazeere.
Kako doznajemo, poslovna sudbina Amera Bukvića bila je zapečaćena još prije nekoliko godina, i to na iftaru u Mostaru kojem je prisustvovao i Bakir Izetbegović. Tom prilikom, između ostalog, komentarisane su brojne nagrade koje je Bukvić, navodno, sam kupovao kako bi ojačao vlastiti imidž.
Međutim, ključni trenutak koji je definitivno presudio njegovoj karijeri u Bosna Bank International (BBI) dogodio se kada je pokušao osigurati finansiranje za izgradnju novog tornja Fahrudina Radončića. Taj potez protumačen je kao otvoreni izlazak iz političkog okvira kojem je do tada pripadao.
S druge strane, Edhem Fočo je svoju sudbinu zapečatio u trenutku kada je, iako suptilno, izrazio podršku Elmedinu Konakoviću i njegovoj stranci Narod i pravda (NiP). Taj gest, koji je tada možda izgledao bezazleno, pokazao se kao politički neoprostiv korak u očima dosadašnjih moćnih zaštitnika.
Ekskluzivno saznaje etto.ba, u cijelu priču umiješan je i misteriozni lobista iz Sarajeva, koji je, koristeći savršen tajming, vješto orkestrirao eliminaciju Amera Bukvića iz BBI i Edhema Foče iz Al Jazeere . Bukvić i Fočo, ni ne sluteći, postali su pijuni u njegovoj precizno odigranoj partiji šaha. Ovaj vješti "manipulator" ne samo da je uspješno izokretao činjenice, već je godinama bio duboko indirektno involviran i u reviziju poslovanja Al Jazeere Balkans, pažljivo gradeći mrežu utjecaja iza kulisa.
Također, podsjetimo na aferu s firmom Mindset, registrovanom na kćerku Gordana Memije, kuma Elmedina Konakovića. Firma je dobila posao organizacije otkazanog Samita lidera Zapadnog Balkana zahvaljujući falsifikovanoj potvrdi iz Al Jazeere, koju je potpisao Tarik Đođić. Zbog toga je Đođić završio pod istragom, a upravo ta afera potvrdila je sumnje da je Al Jazeera pretvorena u politički servis.
Tu je i aktivnost o izvlačenju ogromnih iznosa novca iz AJB produkcije, koji su preusmjeravani prema firmi „Foto Art“, vlasništvo Gordana Memije, kuma Elmedina Konakovića. Firma „Foto Art“ dobijala je poslove postprodukcije i raznih medijskih usluga, iako je Al Jazeera imala vlastite kapacitete da sve to sama radi. Postavlja se pitanje: zašto angažovati eksternu firmu kada je godišnje iz Dohe stizalo gotovo 20 miliona dolara donacija?
Gordan Memija, već dobro poznat istražnim organima, duboko je upleten i u istragu akcije „Black Tie“, u okviru koje je hapšen zbog sumnjivih veza s narkokartelom „Tito i Dino“ Edina Gačanina, koji se nalazi u UAE.
Dodatno svemu ovome, Elmedinu Konakoviću nije išlo u prilog ni to što se sve više zbližavao s Ujedinjenim Arapskim Emiratima (UAE), ukinuo im vize i javno se hvalio kako ima dobre veze s vlastima u Emiratima. Kao što je poznato, odnosi između Ujedinjenih Arapskih Emirata i Države Katar već duže vrijeme nisu najsjajniji, a Kataranima nikako nije bilo pravo što se Konaković toliko približio UAE-u. Zbog toga su suptilno i nenametljivo, ali u više navrata, iskazali svoje nezadovoljstvo.
Brat Gordana Memije Haris Memija, uposlen u Ambasadi Katara u Sarajevu, paralelno je sarađivao u „Foto Artu“, a šuška se i o njegovoj falsifikovanoj diplomi, te problemima s drogom, koje je navodno „oprao“ ženidbom sestrom od Abdulgafara Velića inaće glavnog imama Medžlisa Islamske zajednice (MIZ) Sarajevo, te su braća Memija na taj način imala utjecaj u Islamskoj zajednici.
Međutim, tokom godina su u Bosni i Hercegovini nastajale brojne političke stranke, posebno iz okvira Stranke demokratske akcije (SDA). Ipak, s pojavom Naroda i pravde (NiP) Elmedina Konakovića, prvi put se dogodilo da je neka druga politička opcija osim SDA ostvarila značajan uticaj unutar Islamske zajednice. Ovakav razvoj događaja nikako ne odgovara Rijasetu Islamske zajednice, niti reisu-l-ulemi.
Upravo zbog toga, reis je nedavno na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu okupio Bakira Izetbegovića i Fahrudina Radončića, s ciljem dodatnog zbližavanja ova dva lidera. Ideja je bila da se zajedničkim snagama, na predstojećim izborima, ostvari rezultat koji bi omogućio formiranje vlasti. Sve to, prema informacijama iz političkih krugova, ima za krajnji cilj eliminaciju Elmedina Konakovića, Naroda i pravde, kao i Naše stranke iz vlasti.
Po mnogima, kosmička pravda je bila da upravo Dalija Hasanbegović pročita posljednju vijest – jer je njen suprug Konaković, smatra se, ključni krivac za gašenje ove televizije.
U konačnici, gašenjem Al Jazeere ugašen je i posljednji veliki projekt Hasana Čengića, čovjeka koji je bošnjačku političku i ekonomsku sudbinu povezao s Bliskim istokom. Sve je počelo sa aerodromom u Visokom, a završilo s gašenjem studija u Sarajevu.
Bez obzira na zvanične razloge iz Dohe, gašenje Al Jazeere Balkans nije i ne može biti samo „poslovno pitanje“. Odluka emira Katara Tamima bin Hamad Al Thanija, koordinirana s Recepom Tayyipom Erdoganom, odražava dublje političke igre i promjene geopolitičkih prioriteta. Tandem Al Thani – Erdogan sada igra zajedničku igru na Bliskom istoku, a zatvaranje ispostava u SAD-u, Turskoj i Sarajevu dio je šire strategije smirivanja antiamerikanizma i redistribucije uticaja.
Na kraju, ostaje gorka činjenica: Bošnjaci su izgubili jedan od rijetkih globalnih medijskih kanala kroz koji su mogli artikulisati svoj narativ. U isto vrijeme, iz pepela Al Jazeere niče NiP, kao Frankenstein projekat koji u sebi nosi gene Hasan Čengića, Konakovića i čitave plejade bivših „mlado-muslimanskih“ oportunista.
U ovoj priči, SDA je kapitulirala, Fočo se pretvorio u sivu eminenciju NiP-a, a Konaković se dočepao resursa na kojima sada gradi političku imperiju.
I tako, dok se terminalni izdah Al Jazeere pretvarao u televizijski epitaf, zeleni termiti su letjeli u nebo, slavili kraj jednog sistema i rađanje novog, još opasnijeg.
Na kraju, vrlo zanimljivo zapažanje: uklonjeni su Čampare iz tužilaštva, ograničena im je političko-pravosudna moć, uklonjeni su i Bukvić i Fočo — a njih Bakir Izetbegović nije mogao „maknuti“ dok je bio na vlasti. Sada, kad su Bakir i SDA na marginama političkog i društvenog utjecaja, odjednom se događa njihova eliminacija. Postavlja se pitanje: jesu li Bakir i SDA zaista toliko jaki da mogu „uklanjati“ ljude i kad nisu na vlasti? Ili je u pozadini ipak nešto drugo?
