Promjena izbornog zakona, tema je koja je postala predmet prepirki, podjela, prevara,podvala, zbog koje je naša zemlja zapala u političku krizu. Možda apsurd oko nje ne bi bio toliki da je ne zagovara brojčano apsolutna – manjina.
Da bi objasnili pojam „brojčano apsolutne manjine“ potrebno je uzeti u uvid svima dostupan demografski podatak popisa stanovništva iz 2013. godine koji kaže: „U Bosni i Hercegovini 2013. živjelo je 50,11% Bošnjaka, 30,78% Srba i 15,43% Hrvata, dok ostali čine 2,73%.“
Dakle brojčani omjer stanovništva u BiH izgleda ovako: Bošnjaci 50%, Srbi 30%, Hrvati 15%, ostali 2%. Očima laika gledano dalo bi se zaključiti ovo: onaj narod koji je brojno najzastupljeniji ima najviše svojih predstavnika u i na vlasti.
Hrvati kao ona „brojčano apsolutna manjina“ ne bi se složili sa tim, oni se pozivaju na konstitutivnost, odnosno jednakopravnost sa ostalim konstitutivnim narodima Bošnjacima , Srbima i ostalima.
Hajde da vidimo šta to znači u praksi, konkretno u hrvatskim obrazovnim institucijama u BiH.
Sistem obrazovanja u BiH je u velikoj mjeri decentralizovan jer ne samo da obrazovanje nije u nadležnosti države nego je npr. u slučaju Federacije Bosne i Hercegovine nadležnost nad ovim resorom spušten na nivoe kantona pa čak u nekim slučajevima i u nadležnost općina.
Nije nikakva tajna da su hrvatske škole u BiH pune –bošnjačke djece.
Neki bi rekli, lijepo to ukazuje na suživot, prihvatanje i toleranciju. Istina je sasvim drugačija. Iza onoga što djeluje kao prihvatanje bošnjačke djece u hrvatske škole ne stoje ni suživot ni tolerancija, njima je samo grubo zamaskirana činjenica da se đacima iz reda bošnjačkog naroda mora popuniti broj klupa potrebnih za budžetsko finansiranje opstanka hrvatskih škola. Inače im prijeti - zatvaranje.
Prema podacima o broju upisane djece u školskoj 2020/21godini, u prve razrede škola u kojima se nastava izvodi po nastavnom planu i programu na hrvatskom jeziku, bilježi se drastičan pad broja prvačića.
Naime,po izvještajima, dok je u školskoj 2015./2016. upisano 35.273 učenika u prve razrede škola koje rade po nastavnom programu na hrvatskom jeziku, iduće godine taj broj je bio 30.531, što je za 4.742 učenika manje.
Nije sjajno ni u ostalim kantonima, naprimjer u ZHK gdje je 2015./2016. godine zabilježeno 8.349 prvačića, upisanih u škole koje rade po nastavnom programu na hrvatskom jeziku, a već , 2019./2020. školske godine taj je broj 7.746, što je manje za čak 603 učenika ili oko 24 razreda.
Školske 2020/21 u čak 16 srednjih škola na području HNK , koje nastavu izvode po navedenom nastavnom planu i programu upisano samo 976 učenika, što čini oko 60 učenika po školi.
Slično ili gore stanje zabilježeno je i u drugim školama koje izvode nastavu po programu na hrvatskom jeziku.
Ilustracije radi uzećemo Srednju stručnu školu Fojnica u Kiseljaku, gdje se samo pogledom na panoe sa maturantima od 2014 na ovamo može utvrditi pad broja učenika hrvatske nacionalosti u razredima, odosno porast broja bošnjaka u istim.
Zabilježeno je kako direktor i nastavničko vijeće, doslovice vuku za rukav buduće učenike, smanjujući kriterije upisa na minimum, samo da bi se stvorili uslovi za budžetsko finansiranje, i škola održala kao hrvatska, pogađate sa učenicima iz reda bošnjačkog naroda.
Da zaključimo i damo odgovor na naprijed postavljeno pitanje: hrvatski aparthejdski sistem obrazovanja održavaju bošnjačka djeca.
