U svijetu javnih preduzeća, gdje bi transparentnost i odgovornost morali biti standardi, KJKP Rad već neko vrijeme plovi u mutnim vodama političkog kadroviranja, kredita i korupcijom opterećenih imenovanja.
Sve je ovo dobilo još jednu novu dimenziju kada je, pod oblakom sumnji i istražnih mjera, direktor Nijaz Salamović zamijenjen – u tišini, bez objašnjenja i bez ikakvog službenog odgovora javnosti. Iako je odluka pala na Samira Kurtanovića, nekadašnjeg direktora KJKP Pokop, ovaj niz zamjena i imenovanja više izgleda kao još jedan čin političkog teatra nego kao stvarna promjena.
Ko stoji iza imenovanja?
Nadzorni odbor KJKP Rad donio je odluku da Kurtanović, izvršni direktor za ekonomske i pravne poslove, obavlja funkciju direktora dok se trajno ne riješi status Salamovića, direktora pod istragom Tužilaštva KS. Zabrinjavajuće je da je Nadzorni odbor, sam pod istragom zbog ranijeg imenovanja Salamovića na ovu funkciju uprkos jasnom kršenju uslova, zadržao tajnovitost prilikom imenovanja Kurtanovića. Informacije su isplivale tek nakon upita iz medija, i to kao da su one nešto što treba kriti, a ne obavijestiti javnost. Zar građani Kantona, koji indirektno finansiraju rad ovog preduzeća, nemaju pravo da znaju ko se postavlja na ključne funkcije?
Čitav slučaj postavlja ozbiljno pitanje odgovornosti – kako je moguće da nadzorno tijelo koje se nalazi pod istragom još uvijek donosi ključne odluke za funkcionisanje KJKP Rad? Ako se ovakve odluke kriju, šta onda možemo očekivati od poslovanja ovog javnog preduzeća?
Kurtanovićeva prošlost: Krediti za preživljavanje i poslovni gubici
Ime Samira Kurtanovića nije novo na sceni, ali njegovo "iskustvo" donosi jednako kontroverzi koliko i pitanja. Tokom njegovog mandata u KJKP Pokop, preduzeće je poslovalo s enormnim gubitkom – više od 800.000 KM u samo jednoj godini! Skupština preduzeća i Nadzorni odbor odbili su usvojiti izvještaj o radu za 2023. godinu upravo zbog ovih gubitaka. Da bi preduzeće uopšte nastavilo funkcionisati, Kurtanović je podizao milionske kredite, uz obrazloženje da su oni neophodni za tekuće poslovanje. Finansijska revizija za 2023. godinu otkrila je pravu sliku: ogromni dugovi su ugrožavali stabilnost Pokopa, a njegovi finansijski manevri su preduzeće gurnuli u još dublji ponor.
I sad je upravo taj Kurtanović, s reputacijom dugova i neuspešnih financijskih eksperimenata, postavljen za osobu koja će upravljati KJKP Rad? Ovo imenovanje ne odražava povjerenje u kompetentnost, nego prije izgleda kao nagrada za političku podobnost, s obzirom na to da je Kurtanović kadar stranke Narod i pravda. Umjesto da bude odgovoran za propuste u Pokopu, dobio je novu funkciju u KJKP Rad, s mandatom do 2028. godine. Ko će, u konačnici, odgovarati za financijske posljedice?
Vakuum u rukovodstvu KJKP Rad: Zaposlenici zabrinuti zbog moguće krize isplata i opskrbe
Politička mašinerija koja kontroliše javna preduzeća
Cijeli slučaj oslikava dobro poznat problem – političko kadroviranje u Bosni i Hercegovini, gdje ključne funkcije u javnim preduzećima nisu stvar zasluga i iskustva, nego su nagrade za lojalnost stranačkim interesima. Kurtanović, iako s upitnim rezultatima, sada dobija šansu da vodi KJKP Rad. Očigledno je da ovakve rotacije ne uključuju stvarne profesionalne kvalitete; politička podobnost i veza s vladajućim strukturama postaju jedini uslov.
Tako je, kako saznajemo iz više izvora, već spreman novi kandidat za direktora – Mirza Selimbegović, također član Naroda i pravde. Nakon što je izgubio u trci za načelnika općine Novi Grad, Selimbegović, kojem mandat u Općinskom vijeću ističe, sada "čeka" na ovu poziciju u KJKP Rad. Taj transfer još jednom potvrđuje da pozicije u javnim preduzećima služe kao poligon za stranačke vojnike – kad jedan kadar odsluži svoje, drugi je već spreman da ga zamijeni.
Javna preduzeća kao političke igračke
Šta to govori o načinu upravljanja resursima i javnim novcem u Kantonu Sarajevo? KJKP Rad, kao javno preduzeće, trebalo bi biti transparentno i odgovorno prema građanima. No, kada se imenovanja vrše u tajnosti, kada nadzorna tijela pod istragom donose ključne odluke, a politički podobni kadrovi s lošim poslovnim rezultatima dobivaju visoke pozicije, postaje jasno da je javni interes na zadnjem mjestu. Javna preduzeća su u ovom sistemu samo resurs za bogaćenje i očuvanje političke moći. Da li to znači da je cijena svakog kredita, svakog gubitka i svakog promašaja na kraju iz džepa građana?
