Tko se još sjeća pisma američkog državnog tajnika Antonyja Blinkena upućenog Elmedinu Konakoviću i Gordanu Grliću Radmanu? Izgleda da su čak i u Američkoj ambasadi zaboravili na njega, a kamoli Konaković. Jer, naš ministar vanjskih poslova bavi se svim i svačim, osim onim za što je plaćen.
Blinken je u svom pismu jasno naveo da je potrebno pritisnuti lidera HDZ-a Dragana Čovića kako bi se pokrenuo proces izgradnje plinovoda Južna interkonekcija. No, Konaković je tada, naravno, tvrdio da je u bliskim kontaktima s Blinkenom i Čovićem, ali Blinkenove zahtjeve brzo je prekrila politička magla BiH.
Umjesto da pritisne Čovića, čini se da je Čović pritisnuo Konakovića i premijera FBiH Nermina Nikšića, pa je sada opozicija jedina koja se ozbiljno bavi Južnom interkonekcijom. HDZ je blokirao i Prijedlog zakona o Južnoj interkonekciji i Prijedlog prostornog plana FBiH.
Bez sumnje, Dragan Čović uspio je nadigrati američku administraciju, uključujući i jednog od najmoćnijih ljudi u njoj. Ova situacija otvara pitanje: tko stvarno čuva Čovićevu moć i položaj, omogućujući mu da kontrolira političke tokove na svim razinama?
Blinken je u pismu Konakoviću i Grliću Radmanu naveo da će američke ambasade u Sarajevu i Zagrebu pratiti proces oko Južne interkonekcije. Teško je povjerovati da nisu primijetili sve opstrukcije koje je Čović, koristeći svoje partnere, sproveo.
Primjer Milorada Dodika i brojnost reakcija Ambasade SAD pokazuje koliko ta ambasada prati događaje u BiH. Zašto onda nema reakcija na očite Čovićeve opstrukcije, ako je sam Blinken tražio da se to prati?
S druge strane, Ambasada SAD često i jasno reagira na događaje u dijelu BiH gdje HDZ i SNSD nemaju kontrolu. Na tom području, s bošnjačkom većinom, ambasada prati sudske procese, nagrađuje tužitelje, stvara antikorupcijske urede i forsira borbu protiv korupcije, stvarajući dojam da su Bošnjaci najkorumpiraniji narod.
Na teritorijima pod kontrolom Čovića i Dodika, Ambasada SAD se gotovo ne uključuje. Tamo nema heroja tužitelja, nema antikorupcijskih ureda, niti hapšenja. Možemo li zaključiti da u srpskom i hrvatskom političkom korpusu nema korumpiranih?
Istovremeno, ambasador Michael Murphy osobno piše pisma (uz podršku Johannesa Sattlera) Nerminu Nikšiću da stavi sarajevski aerodrom pod koncesiju, implicirajući da Bošnjaci ne znaju upravljati aerodromima kao Čovićevi i Dodikovi kadrovi.
Murphy i njegova ambasada kreirali su trenutne političke izazove, jer su po svaku cijenu htjeli maknuti SDA i postaviti Trojku. Trojka, odana Murphyju, neće se protiviti zaduživanju, koncesijama, pa čak ni uništavanju državnog zemljišta u korist stranih investitora. Ali, poznato je da je Južna interkonekcija američki interes, pa zašto Murphy ne rješava prepreke na putu ostvarenja interesa svoje zemlje?
Odgovor na to pitanje otkrit će i tko to štiti Dragana Čovića, omogućujući mu da nadigra moć i utjecaj državnog tajnika SAD. Čović se ne boji crne liste kojom se prijeti SDA i ucjenjuje Dodika. Naprotiv, Čović tvrdi da je bijeli anđeo i da nema problema s time.
Prošlo je gotovo osam mjeseci od Blinkenovog pisma. Čović je potpuno blokirao Južnu interkonekciju. Murphy nije iskoristio Trojku da pomakne procese s mrtve točke.
Stoga, javno pitamo Ambasadu SAD: zašto šutite na opstrukciju američkih i bosanskih interesa?
Je li moguće da je Blinken promijenio mišljenje i sada piše Čoviću da disciplinira i pritisne Trojku, samo da se Južna interkonekcija realizira? Jer, Americi je cilj profit, a nije važno mirišu li pare na “Herceg-Bosnu”, Federaciju, Hrvate ili Bošnjake. Profit je profit, tko mari za zakone i državu Bosnu!
