U posljednjim sedmicama, mediji su se intenzivno bavili alarmantnim pojavama poput stotina lažnih dojava o bombama, nasilničkih ponašanja i pucnjave među maloljetnicima u školama. Čak ni hapšenja i pritvorske mjere nisu uspjeli zaustaviti ovaj trend, koji se nastavlja i dalje.
Jedan 16-godišnjak je u samo 11 dana poslao 49 lažnih informacija o postavljenim bombama u razne srednje škole, koristeći prijeteće poruke na njihovim e-mail adresama. Ovaj maloljetnik je smješten u JU Odgojni centar Kantona Sarajevo. Iako je jutros došlo do novih prijetnji o eksplozivnim napravama, kao i pucnjave u školskom dvorištu, situacija se ne poboljšava.
Ovaj nezapamćeni fenomen pokazuje da maloljetnici, uprkos zakonskim posljedicama i sankcijama za njihove roditelje, ne odustaju od činjenja krivičnih djela. Dok društvo proživljava krizu koja se odražava na sigurnost i obrazovni sistem, vlast se ponaša kao da su problemi nepostojeći.
Ministri iz Naroda i pravde, koji vode Ministarstvo unutrašnjih poslova i Ministarstvo obrazovanja, više se bave teorijama nego praktičnim rešenjima, a rezultati su očigledno nedovoljni.
Postavlja se pitanje koliko je dana do potpunog kolapsa povjerenja u sistem, koji ne uspijeva da se nosi s problemima maloljetnika. Kako možemo očekivati da se vlast izbori s ozbiljnijim pitanjima poput organizovanog kriminala i korupcije kada ne mogu riješiti ni ovaj problem?
Da su ministri iz Naroda i pravde u opoziciji, već bi se tražile njihove ostavke zbog nesposobnosti. Elmedin Konaković, ministar vanjskih poslova BiH, javno je priznao da ima pristup prepisci učenika koji se dogovaraju oko lažnih dojava.
„Situacija je ozbiljna. Ovo je veliki društveni problem. Moramo zajednički odgovoriti, posebno naši sigurnosni organi, MUP i OSA, a komunikacija s roditeljima u obrazovnom sektoru mora biti pojačana. Čitam prepiske i vidim grupe djece koje se dogovaraju, koje plaćaju druge da šalju dojave. Sankcije su do sada bile preblage. Treba raditi na sankcijama prema roditeljima. Vlade moraju biti predvodnici, ali bez podrške roditelja, nastavnika i medija, nemoguće je riješiti ovaj problem“, kazao je Konaković u emisiji na TVSA.
No, postavlja se nekoliko pitanja: Zašto bi ministar vanjskih poslova imao pristup prepisima maloljetnika? Kako je otkrio informacije tokom istrage? I ko mu je ustupio prepiske i s kojim ciljem? On nije sigurnosni stručnjak ni psiholog, nego „menadžer u sportu“.
Ostaje otvoreno pitanje kako će odgovarati oni koji su mu omogućili pristup tim informacijama.
Svi se sjećamo press konferencija u prostorijama NIP-a, ali od kada su postali vlast, mediji nemaju pristup tim prostorijama. Sve se informacije saopštavaju putem društvenih mreža ili na zajedničkim press konferencijama, dok su pitanja novinara postala gotovo nepostojeća.
Kada se Kanton Sarajevo suočava s ozbiljnom krizom, interes za medije se iznenada gubi. Odgovornost za sistemske anomalije, na koje se godinama upozorava, ne može se prebacivati na druge.
Ministarica obrazovanja, Naida Hota-Muminović, reagirala je na jutrošnju pucnjavu saopštenjem, izražavajući želju za brzim oporavkom povrijeđenog učenika. Njen stav ukazuje na to da će ispitati da li su škole poduzele sve potrebne mjere za prevenciju nasilja i zaštitu učenika, kao i efikasnost postojećih sigurnosnih protokola.
Dok ona analizira pravilnike koji nisu nastali uz saglasnost roditelja, nastavnici i dalje odbacuju njihovo korištenje. U međuvremenu, opterećeni pravilnicima i matricama, mnogi nastavnici se pitaju koliko vremena mogu posvetiti svojim učenicima.
Prava reforma obrazovanja, koja bi trebala biti u interesu učenika, očigledno nije prioritet vlasti. Umjesto da se suoče s vlastitim neuspjesima, lakše im je kriviti društvene mreže, roditelje i samu djecu.
