Ako Bosna i Hercegovina ikada napravi muzej političkih iluzija, Elmedin Konaković zaslužit će počasnu dvoranu.
Čovjek koji je građanima obećavao „novu politiku“, „hrabrost“ i „evropski put“, pretvorio se u najskuplju blamažu bošnjačke politike – konobara Dragana Čovića i turističkog vodiča Milorada Dodika.
Mostarski hodočasnik
Predrag Kojović je samo potvrdio ono što svi znaju: Konaković hodočasti u Mostar, kao mali šegrt, da pita Čovića „šta i kako dalje“. Pa zar to nije „državnik“ o kojem smo sanjali? Samo što njegov državništvo mjeri Dragan Čović, a fakture naplaćuje Bruxelles – odbijajući Bosni i Hercegovini evropske milijarde.
Dok Evropa reže po džepovima građana – 100 miliona već otišlo, još 108 miliona visi o koncu – Konaković paradira po kabinetima i pozira pred kamerama sa onim njegovim lažnim osmijehom „ja sve držim pod kontrolom“. Istina je da jedino što drži jeste Čovićev sto u Mostaru, dok čeka nove instrukcije.
Hrabar na riječima, tih pred Dodikom
Konaković je odavno prestao biti političar. On je stand-up komičar koji priča o „Bosonogom koji hoda po trnju i vatri“, dok istovremeno gasi svaku iskru otpora Dodiku. Kad Dodik vrijeđa Srebrenicu, Konaković šuti. Kad Dodik prijeti referendumom, Konaković okreće glavu. Kad Dodik blokira evropski put, Konaković ide na kafu kod Čovića.
Njegova hrabrost traje tačno onoliko koliko traje press konferencija. Kad treba udariti na Dodika – nestane mu glasa. Kad treba ući u sukob sa Čovićem – nestane mu hrbtenice. Ali zato kad treba vrijeđati Bakira Izetbegovića ili Fahrudina Radončića, odjednom se pretvara u „lava“.
Trojka – jeftina predstava
Trojka je najavila izbacivanje SNSD-a iz vlasti, a Konaković je, zamislite, glavni general te bitke. Samo što je njegova „ofanziva“ završila u Čovićevom uredu, gdje je, poput lošeg konobara, poslušno čekao narudžbe. Marina Pendeš je sve rekla: niko od njih ništa nije ni pitao HDZ, sve je bila jeftina farsa za javnost.
U isto vrijeme, SNSD otvoreno prijeti blokadama, Dodik dobija sankcije iz Slovenije, a Bruxelles već prebacuje BiH u kategoriju evropskog otpada. Dok to traje, Konaković se slika i priča o „vizijama“. Jedina vizija koju on ima jeste vizija nove stolice u Čovićevom uredu i nova avionska karta za Mostar.
Politički turistički vodič
Konaković je postao politički turistički vodič:
Za Dodika: vodi ga kroz sarajevske institucije, pazi da se ne „naljuti previše“.
Za Čovića: obilazi Mostar i odnosi političke račune.
Za građane BiH: vodi ih ravno u evropsku izolaciju, uz osmijeh i prazne parole.
Simbol poniženja
Istina je surova – Konaković je postao simbol poniženja. On nije lider, on je iluzionista, sitni politički trgovac koji se prodao za par fotografija i jeftine pohvale iz Mostara. Njegova politika je najskuplja prevara u novijoj historiji BiH.
Ako ovako nastavi, Bosna i Hercegovina će u Bruxellesu stajati u redu za mrvice, a Konaković će i dalje uvjeravati narod kako „nikad nismo bili bliži Evropi“. A on će, u stvarnosti, biti bliži samo novoj kafi kod Čovića i novom klimavom osmijehu za Dodika.
Građani BiH su od Konakovića dobili ono što niko nije tražio – političkog turistu, konobara i klauna u jednom. Neko ko umjesto vizije nudi poniženje, umjesto hrabrosti šutnju, i umjesto budućnosti – evropsku izolaciju.
Elmedin Konaković je možda mislio da će ući u historiju kao „državnik“. Ući će, ali kao fusnota o najskupljoj prevari poslije rata.
