Elmedin Konaković, ministar vanjskih poslova i predsjednik Naroda i Pravde (NiP), pokušava ponovo privući pažnju javnosti najavljujući spektakularnu konferenciju na kojoj planira čitati presudu u slučaju Fadil Novalić, Fahrudin Solak i Fikret Hodžić, te time postavlja sebe kao heroja koji brani pravdu i interese naroda.
Međutim, iza ove bombastične najave krije se više nego očigledan pokušaj skretanja pažnje s vlastitih neugodnih istina i upitnih radnji.
Zašto Konaković sada podiže prašinu oko presude koja je već poznata javnosti? Da li stvarno misli da će organizovanjem konferencije i javnim čitanjem presude, koju su mediji već obradili u detalje, postići nešto novo? Ili se zapravo koristi taktikom starom koliko i politika – kada si pod pritiskom, podigni buku oko tuđih grijeha kako bi sakrio vlastite?
Skoro je zapanjujuće koliko Konaković koristi ove situacije da pokuša opravdati svoju poziciju i istovremeno napadne one koje smatra političkim protivnicima, prije svega Stranku demokratske akcije (SDA) i njenog bivšeg premijera, Fadila Novalića. Međutim, dok koristi javne presude kao oružje za napad na Novalića, izostavlja da odgovori na jedno ključno pitanje: šta je s njegovim vlastitim vezama i nejasnim radnjama?
SKY poruke razotkrile tajne veze: Narkoboss Tito hvalio Konakovića, komentarisao političke poteze i sastanke sa NiP-om
Jedan od ključnih elemenata koje Konaković pokušava ignorisati je problem njegove povezanosti sa Skaj aplikacijom, čiji se sadržaj i dalje koristi za otkrivanje mreža kriminala u BiH. Dok koristi svaku priliku da osudi tuđe kriminalne radnje, njegov tihi partner Dino Konaković, a i sam Elmedin, imaju neodgovorena pitanja u vezi s tom aplikacijom i kompromitujućim podacima. Šta se zapravo krije iza tih komunikacija? Koga je Dino čuvao i koje poslove su obavljali preko Skaja, i zašto Elmedin uporno izbjegava tu temu dok prstom upire u druge?
I još jedno bitno pitanje – ko su zapravo Konakovićevi saveznici u ovoj igri? S obzirom na njegovu političku prošlost, ne možemo zaboraviti da je i sam bio dio vlasti u vrijeme kada se provodila sporna nabavka respiratora. On sada glumi moralnog arbitra, no zaboravlja da i sam ima prljave ruke iz vremena kada je sjedio na pozicijama moći. Da li on zaista misli da ljudi ne vide ovu dvoličnost? Pokušava se distancirati od vlastitih pogrešaka i ukazati na tuđe, ali ta taktika može uspjeti samo kod onih koji ne vide širu sliku.
U predmetu "Black Tie 2": Sky prepiska otkriva kriminalne veze i političke ambicije"
Njegova najava o "štampanju hiljada kopija presude i dijeljenju narodu" zvuči poput teatralnog pokušaja da privuče pažnju i zadobije simpatije javnosti. Međutim, umjesto da se bavi pravim problemima unutar svog političkog spektra, Konaković uporno traži načine da fokus javnosti preusmjeri na druge, računajući da će tako sebe spasiti od kritike. Ali, koga on zapravo pokušava zavarati? Narod, koji je umoran od lažnih obećanja i igre moći, ili sebe, jer duboko u sebi zna da mu je podrška sve slabija?
Konaković često kritikuje SDA zbog korupcije, ali koliko je puta on sam bio dio tih struktura? Sada, kada se na političkoj sceni pokušava nametnuti kao lider nove pravde, mnogi zaboravljaju da je bio ključni igrač u sistemu koji danas kritikuje. Ova konferencija neće donijeti ništa novo, osim pokušaja da se kroz buku i dramu sakrije njegova vlastita prošlost, a potencijalno i sadašnji interes za očuvanje političke pozicije po svaku cijenu.
Njegovo "borbeno" ponašanje samo dodatno potvrđuje da su mu taktike postale toliko providne. Izbjegavanje konkretnih odgovora na pitanja o Skay aplikaciji i njegovim poslovnim vezama sa sumnjivim ličnostima govori više nego dovoljno. Javnost zaslužuje odgovore o tome šta se dešavalo u sjeni dok Konaković danas drži govore o pravdi.
Fadil Novalić: Osuđen, ali spreman na borbu - Emotivna ispovijest o nepravdi i borbi za pravdu
A što se tiče njegovih prozivki na račun Fadila Novalića – možda bi bilo mudro da Konaković prvo progovori o ulozi Jelke Miličević, tadašnje federalne ministrice finansija, koja je također bila duboko upletena u aferu oko respiratora. Gdje su njegove kritike na račun njezinih postupaka i odluka? Zašto se ona u cijeloj ovoj priči ne spominje s istim žarom s kojim napada Novalića? Tek kada Elmedin Konaković bude javno progovorio o ulozi Jelke Miličević, možemo ozbiljno razmatrati njegove osude na račun Novalića. Dotad, sve ovo izgleda kao još jedan manevar u kojem se ciljano napada samo određeni dio odgovornosti, dok se drugi prikladno prešućuju.
Ako se, kako Konaković kaže, pomirimo s lažima, onda bismo se trebali prvo zapitati: ko je zapravo lažov? Koliko je duboka njegova uloga u sistemu koji se gradio godinama, a sada ga očajnički pokušava predstaviti kao nešto s čim nema veze?
Za one koji su predugo gledali u igru moći, odgovor je očigledan. Konaković ne nudi istinsku pravdu, već selektivno sudi – kako bi zaštitio sebe, svoje partnere i svoju vlastitu poziciju.
