Dok javnost sve više gubi strpljenje s izabranim zvaničnicima, na političkoj sceni BiH odvija se novo poglavlje tragikomedije u režiji Trojke.
Sabiranje, oduzimanje, kalkulacije – ne, ne radi se o ozbiljnom ekonomskom planiranju ili reformama, već o očajničkim pokušajima da se spasi ono što se spasiti može. A ono što se Konaković i kompanija najviše trude sačuvati nije ništa drugo nego – vlastita fotelja.
Uprkos raskolu unutar vladajuće većine i rastućem nezadovoljstvu javnosti, pregovori o rekonstrukciji državne vlasti vode se iza zatvorenih vrata, daleko od očiju građana koji su ih, naivno vjerujući u promjene, postavili na funkcije. Nova većina se nazire, ili bolje rečeno – pokušava se sklepati od političkih ostataka i interesnih saveza, dok se HDZ-u diskretno signalizira koju stranu treba izabrati.
Konakovićevo poniženje – moljakanje umjesto liderstva
Najveći apsurd ove situacije je očigledno beskičmenjaštvo Elmedina Konakovića, koji sada, nakon što je izgubio kontrolu nad procesima, obilazi sve moguće političke subjekte, traži saveznike i nudi ustupke samo da bi zadržao poziciju ministra vanjskih poslova. On, koji se nekad predstavljao kao lider "novog vala politike", sada ide i moli, zove na sastanke, dogovara se s onima koje je do jučer optuživao za korupciju i nepotizam.
Dva zastupnika NES-a i Šemsudin Mehmedović zasad mu čuvaju leđa – ne iz ideoloških razloga, nego zato što se iza kulisa već uigrava novi pakt. NES, koji je do jučer bio ljuti kritičar Trojke, sada postaje njen ključni saveznik. Mehmedović, koji je bio politički usamljeni vuk unutar SDA, sada traži prostor u novoj konstelaciji moći. Sve je to dio igre u kojoj se ne gleda na ideologiju, principe ili birače, već samo na vlastiti politički opstanak.
A Konaković? On je odavno spreman na sve. Ako je trebalo biti glasnogovornik HDZ-a, bio je. Ako je trebalo napadati Bakira Izetbegovića u svakoj drugoj rečenici, radio je to. Ako je trebalo pričati o patriotizmu dok istovremeno potpisuje kapitulantske sporazume, i to je učinio. Sada, kada mu gori pod nogama, spreman je i na to da se dogovara sa svima samo da ne postane bivši ministar.
Da li je Trojka osigurala podršku NES-a i Naprijed?
Od "najjače formacije" do političkog brodoloma
Svojevremeno, Konaković je s ponosom govorio kako Trojka predvodi "najjaču formaciju" u Predstavničkom domu, koja može okupiti 14 ruku i s opozicijom iz RS-a dostići 19 ruku. Danas ta ista formacija izgleda kao kuća od karata – klimava, nestabilna i na rubu urušavanja.
Najgore od svega je što Konaković i dalje pokušava glumiti moćnog pregovarača, iako je svima jasno da mu se stolica ljulja. Njegov položaj ministra vanjskih poslova nije samo neodrživ zbog političkih previranja, već i zbog katastrofalne nesposobnosti koju je pokazao na toj funkciji. Njegovi međunarodni gafovi, izjave koje su često bile na ivici diplomatskih incidenata, ignorisanje ključnih vanjskopolitičkih prioriteta – sve to pokazuje da nije dorastao zadatku.
Ali njega to ne zanima. Sve što sada radi, radi isključivo da bi opstao. Jer, kad jednom padne, zna da više nema povratka. Zato sada ide i moli, nudi ruku saradnje onima kojima je do jučer prijetio političkom eliminacijom, trguje pozicijama i utjecajem samo da bi produžio svoj politički vijek za još nekoliko mjeseci.
„Trojlucki šou: Vlast koja mijenja zakone… samo dok ne zaboravi šta je usvojila!“
Politička farsa kojoj se nazire kraj
Ono što je sigurno, jeste da BiH neće dobiti stabilnu i funkcionalnu vlast dok su na sceni akteri poput Konakovića, koji su spremni pregaziti vlastite principe zarad ličnog opstanka. Ovaj politički cirkus koji se trenutno odvija u vrhu vlasti nije ništa drugo do očajnička bitka ljudi koji su svjesni da im sat otkucava.
A Konaković? On će još neko vrijeme nastaviti igrati igru, ali sve je jasnije da je pitanje vremena kada će i posljednji saveznik shvatiti da više nema šta da dobije od političkog brodoloma zvanog NiP. Tada će i njegov konačni pad biti neizbježan – a sve što će ostati iza njega biće samo sjećanje na još jednu promašenu političku karijeru.
