Elmedin Konaković, ministar vanjskih poslova BiH i samoproklamovani "bager političke pravde", već mjesecima nas zasipa velikim riječima, strašnim obećanjima i najavama koje zvuče kao trailer za politički blockbuster.
Problem je samo jedan – Dodik i dalje igra glavnu ulogu, a Konakovićev film nikako da krene sa snimanjem. Riječ je o spektaklu zvanom “obračun sa Miloradom Dodikom”, u kojem Konaković neprestano mijenja scenarije, ali mu se glavni antagonist – kako on kaže, “čovjek koji drži Republiku Srpsku i državu BiH kao taoca” – sve češće i sve slobodnije pojavljuje na naslovnicama, državnim helipadima, pa i međunarodnim forumima.
Početkom godine, u januarskoj euforiji, Konaković je s nevjerovatnim entuzijazmom najavio da je "dovoljan februar", a ako mu ostane "malo marta", Dodik će biti politička prošlost. Dočekali smo april, i to ne samo kalendarski. Dočekali smo ga i sa izjavama koje više liče na satire nego na državničke nastupe. “Uragan sankcija” koji je, kako tvrdi Konaković, počeo 4. aprila, za sada je pogodio samo javnost – ali ne kao oluja, već kao dosadna kiša praznih fraza. Sankcionisani su neki entitetski zvaničnici, ali ne i Dodik. Nijedna članica EU nije ga se dotakla. Umjesto da “bude prizemljen”, kako Konaković mašta, Dodik slobodno leti – ne samo helikopterom iznad Brčkog i Federacije, već i redovnim letovima za Moskvu, Tel Aviv i Beograd.
U međuvremenu, Konaković – koji je još u januaru ustvrdio da je SNSD “pobrisan gumicom” – u aprilu priznaje da “oni koji misle da se Dodik može pobrisati gumicom žive u zabludi”. Da nije tragično, bilo bi komično. Gdje nestade bager, gdje nestade gumica? Ili je možda sve bila predstava za publiku, dok se iza kulisa odvijaju tihe koalicije, prećutni dogovori i privatni odlasci u Emirate "kod grupe građana"?
U januaru je Konaković govorio o “pometanju kadrova SNSD-a bagerom”. Prošla su četiri mjeseca, a taj bager izgleda još uvijek ne može upaliti. Niti je ijedan SNSD-ov ministar ili zamjenik smijenjen. Niti je Nikola Špirić pomjeren s funkcije. Niti je imenovan novi ministar sigurnosti BiH, iako se iz opozicije najavljivalo da će to biti prvi korak ka “detronizaciji SNSD-a”. Umjesto konkretnih poteza, dobili smo još jednu salvu patetičnih rečenica i spinova, uz uporno ponavljanje da "poslije juna ništa više neće biti isto".
Iako su najavljivali "konačni obračun", istina je da SNSD, i njegov lider, djeluju komotnije nego ikad. Dodik se šeta po Beogradu, slijeće u Rusiju, pravi parade u Banjoj Luci, drži konferencije, proziva koga stigne i – što je najbitnije – vodi političku igru. Konaković, s druge strane, vodi Instagram profil.
Priča o "uraganu sankcija" pretvorila se u lahor konfuzije. Ako je iko pometen, to su očekivanja građana. Ako je iko prizemljen, to su kredibilitet i ozbiljnost ministarskog resora. Jer teško je očekivati ozbiljnu borbu protiv političkog nasilja kada ministar vodi monolog sam sa sobom – i u svakom od tih monologa proturječi sebi iz prošlog mjeseca.
Ova situacija više nije politička farsa – ona je opasna po državu. Jer dok se građanima nudi drama, zapravo gledaju sapunicu. Glavni junak drame, Dodik, umjesto da bude izbrisan, sve više piše scenario. A glavni kritičar, Konaković, svaki put kada otvori usta, izgubi još jedan atom političkog kredibiliteta.
U zemlji u kojoj je pravda predmet spinova, a političke izjave nemaju rok trajanja ni 24 sata, ostaje samo pitanje: ko ovdje koga pravi budalom? I kad bager više liči na dječiju lopaticu, a “gumica” postane metafora za kolektivni amnezijski zanos – vrijeme je da se zapitamo da li ova zemlja uopšte ima Vladu, ili samo PR agenciju.
