Dok švedska administracija insistira na striktnom poštovanju procedura, porodica dječaka Raifa prolazi kroz nezapamćenu agoniju. Zbog birokratskog propusta, dječak koji ne govori i koji je rođen u Švedskoj, mora napustiti majku i braću te sreću potražiti u zemlji čiji jezik ne razumije. Slučaj četverogodišnjeg Raifa, dječaka s autizmom i poteškoćama u govoru, potresao je javnost u Švedskoj, ali i Bosni i Hercegovini. Iako je rođen u Malmöu 2021. godine, Raif je postao žrtva složenih migracijskih pravila koja su rezultirala odlukom o njegovoj deportaciji.
Birokratija ispred humanosti
Problem je nastao jer Raif u trenutku rođenja nije automatski dobio švedsko državljanstvo, budući da je njegov otac, Haris Terzić, postao državljanin Švedske tek nekoliko mjeseci nakon dječakovog rođenja. Migracijska agencija je odbila zahtjeve za državljanstvo i boravišnu dozvolu uz obrazloženje da dječak prvo mora posjedovati bosanskohercegovački pasoš kako bi uopšte aplicirao za legalan boravak u Švedskoj.
Za roditelje, Nicole Eriksson i Harisa Terzića, odluka o deportaciji bila je "hladan tuš". Od marta, ovaj četverogodišnjak više neće moći boraviti u zemlji u kojoj je rođen. Već su mu ukinuta osnovna prava: nema dječiji dodatak, ne smije u vrtić, a ključni program habilitacije za govor je obustavljen.
Konaković: "Nadam se da je ovo tehnička greška"
Povodom ovog slučaja oglasio se i ministar vanjskih poslova Bosne i Hercegovine, Elmedin Konaković, koji je potvrdio da je bh. diplomatija već poduzela prve korake.
"Jutros sam razgovarao sa sekretarom ministarstva da stupi u kontakt sa Ambasadom Švedske, da mi barem kao ministarstvo imamo uvid u to što se gore dešava. Očekujemo informacije iz Ambasade Švedske i iz Ministarstva vanjskih poslova Švedske da vidimo kako se može desiti da dječak s autizmom, bez svoje porodice... Nadam se da je to tehnička greška. Pratit ćemo taj predmet i sve što bude do nas uradit ćemo", izjavio je Konaković.
Razdvajanje porodice kao jedini izlaz
Dok Raifov mlađi brat Amar ima švedsko državljanstvo, Raif se nalazi u pravnom vakuumu. Otac Haris je u međuvremenu dječaku izvadio bh. dokumente, ali pravila nalažu da odgovor na zahtjev za povratak moraju čekati van granica Švedske – proces koji može trajati i do devet mjeseci.
"Nisam razumio. Rekao sam: kako možete izbaciti četverogodišnjeg dječaka bez roditelja? Gdje ćete ga ostaviti?", pita se ogorčeni otac, koji će sa sinom morati u Bosnu, ostavljajući suprugu i ostalu djecu u Malmöu.
Situaciju dodatno usložnjava činjenica da dječakova nana u BiH ima 84 godine i ne može se brinuti o djetetu sa specifičnim potrebama, dok sam dječak uopšte ne razumije bosanski jezik. Porodica sada čeka mart, kada će Raif, uprkos svom zdravstvenom stanju, biti prisiljen na egzil iz jedine domovine koju poznaje.
