Kapitulacija umjesto pravne države: Konaković odbija hapšenje Dodika, BiH klizi ka ratu
Odluka ministra vanjskih poslova Elmedina Konakovića da odbije angažman SIPA-e i specijalnih jedinica u provođenju sudskih odluka i hapšenju Milorada Dodika, lidera entiteta Republika Srpska, otvara put najopasnijem scenariju za Bosnu i Hercegovinu – potpunoj dezintegraciji države i mogućem ratu. Umjesto da institucije države jasno pokažu da su jače od političkih avanturista, vlast na nivou Federacije BiH i Vijeća ministara bira strategiju popuštanja, pravdajući to „razumnim argumentima“.
"Nećemo u slučaju nepoštivanja nekih sudskih odluka i presuda slati naoružane ljude na naoružane ljude, jer Milorad Dodik kontroliše jedan dio MUP-a RS. On traži procese, skandale ili incidente koji bi pomogli njegovom ostanku na vlasti," izjavio je Konaković, praktično sugerirajući da će se pravna država povući pred prijetnjom nasilja.
Međutim, ova strategija „deeskalacije“ ne samo da ne zaustavlja Dodika, već mu omogućava da sprovodi svoju politiku „mirnog razdruživanja“, koja podrazumijeva suštinsku dekonstrukciju Bosne i Hercegovine. S obzirom na to da se pravosudne odluke već mjesecima ignorišu, pravna država je na prekretnici – ili će djelovati sada, ili će ući u fazu potpunog raspada.
Anarhija kao predvorje rata
Odbijanjem hapšenja Dodika, Konaković i vladajuća Trojka nas uvode u opasnu zonu. Ukoliko se ovom separatističkom projektu dozvoli daljnja realizacija bez pravnih sankcija, neizbježno će doći do eskalacije sukoba. Povijest Balkana nas uči da popuštanje pred nacionalističkim vođama nikada ne vodi miru, već samo odgađa neizbježno suočavanje s posljedicama.
Najopasniji segment ove politike „pacifikacije“ jeste što se njome u suštini normalizira koncept da institucije Bosne i Hercegovine nemaju autoritet nad svojim teritorijem. Ako država nije u stanju provesti odluke vlastitih sudova, onda ona više ne postoji u funkcionalnom smislu. Time se šalje poruka da svako može praviti svoje zakone, provoditi svoju politiku i ignorirati centralne institucije, što vodi ka anarhiji. A anarhija je, kako povijest pokazuje, jedina gora od rata.
Mađarski specijalci – Dodikova karta spasa?
Da stvar bude još skandaloznija, upravo je Konaković, prema dostupnim informacijama, dao zeleno svjetlo dolasku mađarskih specijalnih jedinica, koje su navodno angažirane u svrhu „spašavanja“ Milorada Dodika u slučaju pravosudne akcije. Ukoliko su ove informacije tačne, onda se ne radi samo o nečinjenju Konakovića u zaštiti države, već i o aktivnom saučesništvu u osiguravanju političkog preživljavanja Dodika.
Ovakav potez baca ozbiljnu sumnju na motive i agendu aktuelne vlasti. Umjesto zaštite suvereniteta i integriteta Bosne i Hercegovine, čini se da su na sceni tajni dogovori koji idu u korist separatističkih struktura, dok se istovremeno domaće sigurnosne snage drže po strani.
Izbor između države i raspada
Bosna i Hercegovina se nalazi pred jasnim izborom: ili će pokazati da ima institucije sposobne da zaštite svoj teritorijalni integritet, ili će se postepeno raspasti pod teretom unutrašnje slabosti i međunarodne pasivnosti. Odluka Elmedina Konakovića da ne dozvoli hapšenje Milorada Dodika pod izgovorom „deeskalacije“ može izgledati kao kratkoročno izbjegavanje sukoba, ali dugoročno vodi ka mnogo većem haosu.
Jedno je sigurno – ako država sada ne pokaže snagu, kasnije će je morati demonstrirati u mnogo gorim i krvavijim okolnostima. A tada će odgovornost za svaki izgubljeni život pasti upravo na one koji su danas izabrali kapitulaciju umjesto pravne države.
