Krajina, regija poznata po svojim prirodnim ljepotama i turističkom potencijalu, već dugo je zapostavljena od strane viših nivoa vlasti u Bosni i Hercegovini.
Dok se vlasti mijenjaju, kapitalne investicije i infrastrukturni projekti izbjegavaju ovaj dio zemlje.
Mnogi tvrde da su odnosi vlasti prema Unsko-sanskom kantonu, u poređenju s drugim dijelovima BiH, nerazmjerno loši. Bihać, iako je centar ovog kantona, još uvijek nije dobio ozbiljnije infrastrukturne projekte koji bi ga modernije povezali s glavnim gradom BiH, Sarajevo, ili drugim dijelovima države. Na primjer, putovanje vozom između Sarajeva i Bihaća nekada je trajalo oko devet sati, no sada se to putovanje više ne može realizovati jer vozne linije više ne funkcionišu.
Nedavno, Bihać je ponovo postao epicentar predizborne kampanje, ali ovoga puta “osvježio” je lider stranke Narod i pravda (NiP), Elmedin Konaković. Tokom skupa, Konaković je svojim izjavama izazvao mješovite reakcije. Njegova šala o “brzom” putovanju do Krajine, uzimajući u obzir stvarnu situaciju na terenu, zvučala je ironično i neosjetljivo.
“Krajina nam nije daleka, posebno kada imamo rotacije i ne moramo pratiti radare. Kada putujemo sa državnim vozilima, stignemo brzo. Slažem se s onima koji kažu da NiP u odnosu na druge stranke često vozi u rikverc kilometre prema ovom dijelu, a ne normalno. Znamo šta to znači”, rekao je Konaković, ne shvatajući da je njegov komentar samo pogoršao osjećaj izolacije i zanemarenosti koji Krajina već osjeća.
Dok zvaničnici uživaju u brzom putovanju zahvaljujući policijskoj pratnji i rotacijama, obični građani Krajine i dalje su prisiljeni koristiti zastarjele puteve, poštujući radare i prolazeći kroz dugotrajna putovanja. Ako vas ikada na cesti prestigne kolona pod rotacijama, možda je u njoj Elmedin Konaković, kojem, očigledno, Krajina nije daleka.
