
Grupa američkih kongresmena iz obje političke partije podnijela je Predstavničkom domu rezoluciju kojom se zahtijeva trenutno povlačenje američkih oružanih snaga iz neprijavljenih vojnih aktivnosti protiv Irana. Inicijativu predvode republikanac Thomas Massie i demokrat Rohit Khanna, a u njoj se jasno poziva na poštivanje ustavnih ovlasti Kongresa kada je riječ o objavi rata.
Podnesena kao “privilegovana rezolucija”, ova mjera mora brzo biti razmotrena, prvo u Predstavničkom domu, a potom i u Senatu. Rezolucija se oslanja na Zakon o ratnim ovlastima, tačnije član 5(c), koji nalaže predsjedniku da prekine svako vojno djelovanje koje nije prethodno odobrio Kongres.
“Ovo nije naš rat. Čak i da jeste, Ustav nalaže da o takvim pitanjima odlučuje Kongres,” poručio je Massie na društvenoj mreži X (bivši Twitter), pozivajući na poštivanje zakonodavne procedure i ograničavanje predsjedničkih ovlasti u vanjskopolitičkim krizama.
U tekstu rezolucije naglašava se nekoliko ključnih tačaka:
• Kongres je jedini organ koji po Ustavu ima pravo objaviti rat,
• Nema zakonske autorizacije za vojne operacije protiv Irana,
• Predsjednik je dužan povući američke snage ukoliko to Kongres zatraži.
Rezolucija ne uključuje zabranu obavještajnih ili kontraobavještajnih operacija u vezi s Iranom, niti ograničava pravo SAD-a na samoodbranu u slučaju neposredne prijetnje. Umjesto toga, fokus je isključivo na neodobrenim vojnim angažmanima.
Uz Massieja i Khannu, rezoluciju su potpisali i kongresmeni iz različitih saveznih država i političkih krila: Alexandria Ocasio-Cortez, Ilhan Omar, Rashida Tlaib, Ayanna Pressley, Jim McGovern, Don Beyer, Pramila Jayapal, Lloyd Doggett i drugi.
Analitičari u Washingtonu ocjenjuju da se iza ovog prijedloga krije rastuća zabrinutost zbog moguće eskalacije oružanog sukoba između Izraela i Irana, u koji bi SAD mogao biti uvučen bez formalnog odobrenja zakonodavne vlasti. Iako rezolucija vjerovatno neće odmah promijeniti kurs američke politike, predstavlja važan politički signal o podjelama u Kongresu u vezi s ratnim ovlastima i ulogom SAD-a na Bliskom istoku.