Šumska katastrofa: Smjene direktora i paljevina na izborima
Direktori su smijenjeni, a na njihova mjesta postavljeni su novi. Međutim, pitanje koje se nameće je: hoće li iko odgovarati? Ako ćemo biti iskreni, odgovor je jasan - da, ali samo oni koji nemaju pokriće, oni sa manjim ili nikakvim političkim kapitalom. Vjerovatno će biti kažnjeni neki šumari, lugari, možda još neki radnici koji su svojim komšijama, na temelju "pedesetice" i simpatičnih dogovora, dodavali još nekoliko metara drva. Iako zvuči apsurdno, ovakve "sitne" prevare su u ovoj zemlji često veća prijetnja od ozbiljnih zloporaba na visokom nivou.
Sama činjenica da su smijenjeni direktori i rukovodeći kadrovi Šuma Republike Srpske izaziva samo jedva primjetnu reakciju. Smjena sedam direktora šumskih gazdinstava, od Višegrada do Banja Luke, može biti predstavljena kao ozbiljan korak ka sanaciji, ali svi koji prate politiku u ovoj zemlji znaju da to nije ništa više od ispunjavanja formalnosti. Naime, na njihove pozicije postavljeni su novi ljudi, koji se nisu bitno razlikovali od prethodnih, jer je jedina kvalifikacija za takve funkcije u našoj zemlji – politička podobnost, a ne stručnost.
Pitanje koje se mora postaviti jest: zašto svi oni, koji s pozicija moći i vlasti mogu riješiti ovu šumsko-ekološku katastrofu, ne poduzimaju konkretne korake? Pa, jasno je, kao i uvijek u Bosni i Hercegovini – jer se radi o kratkoročnom političkom interesu. Na kraju krajeva, šta su šume Republike Srpske nego glasačka mašinerija za političke stranke? Prema informacijama iz relevantnih izvora, Šume Republike Srpske zapošljavaju više od dvije hiljade ljudi. U prijevodu, to je najmanje dvije hiljade glasova. A onda, kad se zbroje glasovi njihovih porodica – očevi, majke, braća, sestre, djeca – cijela struktura glasova raste do veličine šumskog bogatstva.
U tim okolnostima, kad "šefovi" razmišljaju o broju glasova koji im je potreban, logika se gubi, jer bi svaki ozbiljan pokušaj promjena mogao ugroziti izborni rezultat. Da bi se zadržala politička moć, sve što treba učiniti je zadržati zaposlene u šumama, na više nego dovoljnom broju radnih mjesta, čak i ako su radna mjesta potpuno nepotrebna. Ministar za šumarstvo, Savo Minić, na primjer, šokiran je činjenicom da je u nekim šumskim gazdinstvima zaposlen ogroman broj "ekonomista", dok su mnogi radnici na stalnom bolovanju. A ovi bolesni radnici? Pa, oni i dalje primaju plaću, uz poreze i doprinose, dok šumska privreda tonula u dugovima.
Niko zapravo ne zna kako su ti višak radnici zapravo došli na ta mjesta. Ali svi znaju da nije slučajno. To je uobičajena praksa koja se provodi u političkim koridorima, gdje je puno lakše "riješiti" socijalne i političke potrebe nego upravljati stvarnim poslovima. I još je gore, jer je vrlo lako manipulirati s podacima o šumskoj proizvodnji, koja se doista koristi za osobne interese – kao što je prodaja drva po neodgovarajućim cijenama ili prepisivanje izvještaja o stanju šuma u korist određenih pilana koje posluju u ruralnim područjima. Kroz takve manipulacije, politički ljudi u lokalnim zajednicama uspješno nabiru glasove i podupiru svoje političke stranke.
Tako su "gljive u šumi" postale simbol političkih prevara – do posljednjeg momenta, kad više ne ostane drveća koje bi moglo biti iskoristeno. Na početku godine bilo je stotine hiljada kubika drveta na lagerima, dok je danas, zbog neefikasnosti i nesposobnosti, sve to propalo. I to je stvarnost u kojoj se nalazimo – u zemljama poput ove, s političkom manipulacijom koja stvara gospodarsku i socijalnu propast.
A što se tiče krivice – hoće li neko odgovarati? Možda se neki krivci nađu među radnicima na najnižim razinama, onima koji su se bavili "sitnim" krađama, iako to nije ni blizu ozbiljnom razmjeru onoga što se zapravo dešavalo na višim razinama. Naravno, ništa se neće dogoditi, osim ako ne padnu novi izbori. Tek tada će biti smjena, ali ne onih koji su zaista odgovorni za stanje u šumarstvu, već onih koji nisu politički podobni. A ako se desi nešto drastično, odgovarat će samo oni koji se ne mogu obraniti, dok će političke stranke, naravno, i dalje širiti svoje mreže glasova.
Bosna i Hercegovina, nažalost, nije jedina zemlja u kojoj su ovakve šumske katastrofe već postale stvarnost. U našim šumama, kao i u političkim koridorima, sve se svede na glasačku matematiku. Robija je postala nagrada, a sve što preostaje običnim ljudima je da gledaju kako političke elite nastavljaju grabiti, bez ikakvih posljedica.
