Na stranici Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu objavljen je puni tekst presude Velikog vijeća u predmetu “Kovačević protiv Bosne i Hercegovine”, koja donosi jasnu poruku o granicama prava pojedinca u politički kompleksnim sistemima.
Sud je odlučio da se Slaven Kovačević ne može smatrati žrtvom povrede prava iz Evropske konvencije za ljudska prava, potvrđujući time da zahtjevi koji prelaze okvire individualne zaštite i dotiču ustavni poredak ne spadaju u nadležnost Suda.
Presuda, donesena sa 16 glasova za i jednim protiv, jasno razgraničava individualne pritužbe od političkih inicijativa u općem interesu. Kovačević je tvrdio da, zbog kombinacije teritorijalnih i etničkih kriterija u izbornom sistemu BiH, ne može birati delegate u Domu naroda Parlamentarne skupštine niti u Predsjedništvu BiH po svojoj volji. Veliko vijeće je, međutim, utvrdilo da njegov zahtjev nema za cilj zaštitu ličnih prava, već pokušaj izmjene ustavne i izborne arhitekture države.
Sud je posebno naglasio da Kovačević nije dokazao ličnu i direktnu diskriminaciju, te da se njegovi prigovori mogu tumačiti kao actio popularis – pravni instrument koji služi za inicijative u općem interesu, ali koji je nespojiv sa Konvencijom. Nadalje, Veliko vijeće je utvrdilo da je podnosilac zloupotrijebio pravo na podnošenje zahtjeva, koristeći procedure Suda za iznošenje uvredljivih i neosnovanih optužbi na račun sudija i zvaničnika vlasti.
Presuda tako potvrđuje kompleksnost političkog i etničkog uređenja BiH, posebno u kontekstu izbora u Dom naroda, gdje izbor delegata uključuje indirektnu proceduru, a ne direktno glasanje. Evropski sud je naveo da izmjene određenih izbornih pravila na dan izbora 2. oktobra 2022. dodatno otežavaju kvalifikaciju pritužbe kao povrede čl. 3 Protokola br. 1 i čl. 14 Konvencije.
Iako su pet sudija – Bårdsen, Chanturia, Yüksel i Schembri Orland – dali zajedničko izdvojeno mišljenje, a sudija Vehabović izrazio suprotno mišljenje, konačna odluka Velikog vijeća jasno šalje poruku da Evropska konvencija nije instrument za političke reforme, već štiti prava pojedinca.
Ova presuda ima šire političke implikacije za Bosnu i Hercegovinu. Ona jasno postavlja granice između individualnih prava i kolektivnih političkih zahtjeva, te istovremeno potvrđuje da pokušaji korištenja evropskih sudova za promjene ustavnog poretka, bez dokaza o ličnoj diskriminaciji, neće naići na podršku. U političkom kontekstu, odluka također signalizira da međunarodne pravne institucije neće postati poligon za političke eksperimente ili actio popularis inicijative.
Za Kovačevića i druge koji razmatraju slične pritužbe, ovo je snažna lekcija: pravo na žalbu pred Evropskim sudom za ljudska prava mora biti ukorijenjeno u ličnoj i konkretnoj povredi prava, a ne u općim aspiracijama za promjenu političkog sistema. Presuda stoga balansira između zaštite ljudskih prava i očuvanja suvereniteta i ustavnog reda država članica Vijeća Evrope.
Zaključci:
- Granice zaštite pojedinca – Evropski sud potvrđuje da Konvencija štiti lična prava, ali ne služi za političke reforme ili inicijative u općem interesu.
- Ograničenja actio popularis – Pokušaji korištenja Suda za promjenu ustavnog poretka ne mogu biti opravdani pravom na žalbu; actio popularis nije kompatibilna sa Konvencijom.
- Poruka političkim akterima u BiH – Presuda jasno signalizira da međunarodni pravni mehanizmi neće postati poligon za osporavanje ustavne arhitekture, te da lična diskriminacija mora biti dokazana.
- Pravna disciplina i integritet Suda – Sud strogo sankcioniše zloupotrebu prava na podnošenje zahtjeva, uključujući iznošenje uvredljivih i neosnovanih optužbi na račun sudija i državnih zvaničnika.
- Pouka za buduće slučajeve – Građani i politički subjekti moraju razumjeti da zaštita ljudskih prava pred Sudom zahtijeva konkretne dokaze lične povrede, a ne opće nezadovoljstvo političkim sistemom.
Odluka Velikog vijeća u predmetu “Kovačević protiv BiH” stoga postavlja jasne pravne i političke granice, štiteći integritet evropskih pravnih institucija i pružajući jasnu orijentaciju građanima i pravnicima u Bosni i Hercegovini.
