Bosna i Hercegovina, sa svim svojim mukama i nesigurnostima, još uvijek ne shvata ozbiljnost opasnosti koja joj prijeti.
I dok se svi prave da sve funkcioniše, Milorad Dodik, vođa secesionističkog pokreta unutar Republike Srpske, pomno gradi temelje za ono što bi se moglo nazvati "mirnom destrukcijom" BiH. Kroz dugoročni plan koji traje već skoro dva decenija, Dodik se polako, ali sigurno, približava svom cilju: uništenju Bosne kao suverene države.
Početak ove destruktivne ofanzive datira iz 2006. godine, kada je nakon odlaska visokog predstavnika Paddyja Ashdowna, Dodik započeo postupno uništavanje centralnih vlasti Bosne i Hercegovine. S takvom strategijom, Dodik se ponašao kao politički oligarh koji je iznutra potkopavao svaku instituciju i autoritet, dok je svjetskoj javnosti igrao igru zavaravanja. Naivni međunarodni posmatrači, koji su vjerovali da Dodikovo "buntovno ponašanje" nije ništa drugo do političko zadovoljavanje unutrašnjih potreba, uopšte nisu shvatili ozbiljnost njegovih poteza. Bosna je bila na ivici da postane bezdušno igralište za političare, a Dodik je odlično iskoristio tu prazninu.
Sve do 2011. godine, kada je "Memorandum dva" Srpske akademije nauka i umetnosti (SANU) postao zvanična politička strategija u RS-u, Dodik je unaprijedio svoju taktiku. Memorandum je postao više od samo interne smjernice; on je postao osnov za političku akciju koja nije imala namjeru zaustaviti se. Kroz njega, Dodik je dobio svu potrebnu političku i pravnu "legitimaciju" za rušenje BiH. Njegovo ponašanje nije bilo samo politički skandalozno, već i duboko destruktivno za temelje svih institucija koje čine Bosnu i Hercegovinu.
Dodikovo stalno negiranje Bosne kao jedinstvene države, njegovo potkopavanje institucija i političke dinamike, sve je to postalo svakodnevna pojava. Na svim sastancima i međunarodnim forumima, Dodik jasno stavlja do znanja da BiH nije "normalna" država, već samo "zajednica dviju teritorija". Da li je to već uvod u potpuno uništenje zemlje ili samo priprema za konačnu katastrofu? Dodikov cilj nije ni najmanje nejasan: Bosna treba da se raspadne na fragmente, a RS treba da postane najjači, samostalni entitet, ako je moguće pod okriljem Srbije.
U njegovoj igri nije sam. Dragan Čović, lider HDZ-a, koji je u svojoj političkoj prošlosti bio "napredni Jugoslaven", sada je prešao u red separatista i nacionalista. Čović je, poput Dodika, u međuvremenu potpuno promijenio svoje političke ambicije. Zajedno, njih dvoje rade na tome da unište sve što je Bosna bila - od njenih institucionalnih temelja do njene međunarodne prepoznatljivosti.
Kroz Memorandum SANU, Dodik i Čović koriste svaku priliku da destabiliziraju BiH. Razgradnja državnih funkcija i svesno obezvređivanje svakog napora za izgradnju zajedničke budućnosti, samo su početak. Vrhovi vlasti RS-a koriste svaki trik kako bi poništili rad Parlamenta BiH, blokirali zakone, čak i onaj minimum potrebnog za normalno funkcionisanje zemlje.
Nekontrolisano ponašanje političara u RS-u, koji se danas ponašaju kao da Bosna i Hercegovina ne postoji, ne samo da je uvredljivo, već i opasno. Dodik i Čović su postali simboli političkog licemjerstva i destrukcije, a njihova suradnja sa Srbijom dodatno potvrđuje ozbiljnost njihovih namjera. Svaka posjeta političara iz RS-a Beogradu, svaka izbjegavanja kontakta s institucijama BiH, dio su strategije koja se temelji na svesnom poricanju postojanja države kojoj bi trebali služiti.
Građani BiH nisu ni svjesni u potpunosti što se dešava. Oni osjećaju slabost sistema, ali većina ne shvata razmjere opasnosti. Nažalost, prekasno će shvatiti da se cijeli sistem država, društava, u kojem žive, raspada pred njihovim očima. Svi oni koji misle da su Dodik i Čović samo političari koji imaju "običnu igru" u rukama, grdno se varaju. Ovi ljudi žele razbiti BiH u komadiće, jer smatraju da samo tada mogu ostvariti svoje ambicije – na račun života običnih ljudi i političkih naivaca koji nisu u stanju da prepoznaju pravu prijetnju.
I dok Milorad Dodik i Dragan Čović igraju svoju opasnu igru, Bosna i Hercegovina svakim danom postaje sve slabija, iscrpljenija i na kraju - bespomoćna pred vlastitim opasnostima. Ako se nešto brzo ne učini, možda ćemo svi uskoro svjedočiti konačnom kraju ove nesreće koju su oni započeli.
Dodikov secesionizam nije samo prijetnja. On je stvarna i ozbiljna opasnost za cijeli Balkan, čije posljedice bi mogle biti pogubne za budućnost BiH. Dok međunarodna zajednica ne reagira odlučno, ovaj proces će se samo intenzivirati. Zastoj u reakcijama međunarodnih faktora može se pretvoriti u kobnu šansu za Dodika i Čovića, ali i za sve one koji nisu voljni da se bore za jedinstvo ove zemlje.
