Snažan požar zahvatio je poslijepodne kulu tvrđave u Velikoj Kladuši. Vatrogasci su odmah izašli na teren s tri vozila. U borbi s vatrenom stihijom vatrogascima je pomogla kiša koja je neprestano padala. Požar je ugašen, ali je kupola na kuli potpuno izgorjela.
Stanovnici Velike Kladuše podijelili su ovu vijest na društvenim mrežama uz fotografije i videa. Jedni kažu da je grom pogodio kulu i izazvao požar. Drugi pak tvrde da je odgovoran ljudski faktor.
Velikokladuška tvrđava ili Stari grad Velika Kladuša nastao je u periodu srednjeg vijeka. Smješten je na brežuljku iznad desne obale Grabarske, pritoke Kladušnice.
Stari grad Velike Kladuše prvi put spominje se 1280. godine. Bila je vlasništvo Blagajskih Babonića, kasnije knezova kladuških.
U rukama Frankopana Cetinskih spominje se 1465. Osmanlije su zauzele ovaj kraj 1633. Nakon toga su ga dodatno utvrdili izgradnjom bedema. Imao je veliku važnost jer je bio najizloženija tvrđava prema Hrvatskoj.
Posljednji dizdar Velike Kladuše bio je Husein-aga Alagić, čiji su preci obavljali tu službu više od 150 godina. Godine 1789. dizdar je bio Redžep-aga. Iz izvještaja Krste Frankopana Tržačkog od 20. novembra 1641. zna se da je ovdje živio harambaša Mujo Hrnjica s braćom, kao i Mustafa Kozličić.
Godine 1833. u ovom gradu bila su četiri ispravna i jedan neispravan top.
Iz kladuškog grada borilo se nekoliko Krajišnika deset dana protiv lovačkog bataljona okupacijske austro-ugarske vojske. U noći između 19. i 20. oktobra 1878. grad su napustila posljednja osmorica, jer više nisu imali municije. Time je završen oružani otpor Bosne protiv okupacije.
Tvrđava je preuređena u turistički i ugostiteljski objekat.
Danas su Stari grad i okolni starinski objekti u stanju raspadanja zbog nezainteresiranosti vlasti za očuvanje kulturne baštine Velike Kladuše.
