Milorad Dodik, prvostepeno osuđeni predsjednik entiteta Republika Srpska, nastavlja svoju političko-pravnu predstavu za javnost, pokušavajući balansirati između imidža nepokolebljivog lidera i stvarnosti u kojoj mu prijeti pravosnažna presuda.
Nakon što ga je Sud BiH osudio na zatvorsku kaznu, Dodik sada kroz providne spinove pokušava umanjiti vlastitu odgovornost, izigravajući nekog ko se ne miješa u odluke o žalbi, dok istovremeno režira svaki potez svojih advokata.
Ova tragikomedija dobila je novi čin kada je Dodik izjavio da on lično ne planira ulagati žalbu, ali da bi to "mogli učiniti advokati iz svojih razloga". Pritom, pokušao je svaliti odluku na pravni tim, stvarajući iluziju da je on iznad cijelog procesa i da ga žalbeni postupak ne zanima. No, realnost je brutalno drugačija – bez njegove saglasnosti, bez njegovog potpisa, bez njegovog punomoćja, nijedan advokat ne može podnijeti žalbu u njegovo ime.
Dakle, šta zapravo Dodik radi? Priprema teren za ono što će se neminovno dogoditi – žalbu na prvostepenu presudu, ali na način koji će mu omogućiti da pred javnošću odglumi nepokolebljivog borca protiv "nelegalnog" suda, dok će istovremeno učiniti sve da izbjegne pravosnažnu presudu. Klasičan spin, smišljen kako bi zadržao podršku nacionalističkog biračkog tijela, a istovremeno se borio za vlastitu slobodu.
Dodikova igra sa Strasbourgom: neznanje ili namjerno obmanjivanje?
U istoj izjavi, Dodik je spomenuo i mogućnost obraćanja Sudu za ljudska prava u Strasbourgu, ali je, sasvim slučajno, "zaboravio" objasniti da prije toga mora iscrpiti sve pravne lijekove u BiH, uključujući i drugostepeni postupak pred Sudom BiH, a zatim i Ustavni sud BiH – kojeg, gle čuda, takođe ne priznaje.
Drugim riječima, ako Dodik zaista ne uloži žalbu, onda presuda postaje pravosnažna, a on ostaje osuđeni političar s prijetnjom zatvorske kazne. Ako se pak odluči na žalbu – što je izvjesno – onda pada u vodu cijela njegova priča o nepriznavanju Suda BiH i "nepoštovanju nepravedne presude".
A da bi se uopće mogao obratiti Strasbourgu, moraće proći sve te korake, što znači da je njegova priča o "advokatima koji odlučuju umjesto njega" samo još jedan u nizu pokušaja obmanjivanja javnosti.
Dodik otvara konkurs: Traže se policajci, uslov – sljepoća za ustav i lojalnost vođi...
Bahati spinovi i strah od pravosnažne presude
Čitava situacija oko žalbe samo je jedan segment Dodikovog političkog teatra, ali ona pokazuje mnogo više – strah, nesigurnost i paniku koju pokušava sakriti bahatim izjavama.
Sjetimo se kako je u posljednjim sedmicama prijetio ne samo "političkom Sarajevu", već i sopstvenim narodom, najavljujući da će protjerati Srbe koji rade u državnim institucijama BiH, ako ne budu slijedili njegovu politiku. Dok grmi o navodnoj borbi za RS, istovremeno je potpuno spreman da u privatnim razgovorima povuče ručnu i uradi sve što je potrebno da izbjegne pravni krah.
Ako neko misli da Dodik neće podnijeti žalbu, taj ili ne razumije kako funkcioniše politički oportunizam, ili ne zna s kim ima posla. Naravno da će se žaliti, jer drugačiji scenarij ne postoji. No, pokušaće to predstaviti kao nešto što on "nije želio", već su ga na to "prisilili advokati".
Dodik ne može podnijeti da ga historija zapamti kao pravosnažno osuđenog političara. Zato će se boriti do posljednjeg pravnog sredstva – ali će sve vrijeme pokušavati sačuvati lažnu sliku lidera koji je iznad pravosuđa. A istina je daleko od toga: Dodik je pred sudom kao i svaki drugi građanin, i u konačnici će morati igrati po pravilima pravne države – htio to ili ne.
Pravo pitanje nije hoće li Dodik podnijeti žalbu. Pravo pitanje je kako će je upakovati, kako bi sačuvao obraz pred svojim biračima.
