Dok se građani Sarajeva suočavaju s porastom broja zaraženih leptospirozom i brucelozom, zvaničnici se i dalje nadmeću u prebacivanju odgovornosti, umjesto da preuzmu konkretne mjere. Broj oboljelih raste, a građani su sve zabrinutiji – ne samo zbog samih bolesti, već i zbog očiglednog institucionalnog kolapsa u lancu odgovornosti.
Doktorima ne treba dodatno pojašnjavati: leptospiroza se ne prenosi s čovjeka na čovjeka, ali ono što se itekako širi poput epidemije jeste – nemar. A upravo taj nemar leži u zapuštenim podrumima, neuređenim kanalizacijama, nepropisno odloženom otpadu i nedostatku sistemske brige o javnoj higijeni.
Nema krivaca, samo izjave Kantonalna vlast pokušava amortizirati krizu najavama o povećanju cijena komunalnih usluga i formiranju komunalne policije. Ipak, građani se s pravom pitaju – da li ćemo plaćati skuplje da bismo i dalje hodali kroz zatrpane ulice, preko zapuštenih zelenih površina i pored prepunih kontejnera?
Direktori javnih komunalnih preduzeća, poput Adnana Šeraka iz KJKP “Vodovod i kanalizacija”, pravdaju se kadrovskim i finansijskim ograničenjima. Ističu kako uzrok problema nije kod njih, već u unutrašnjim instalacijama za koje su odgovorni upravnici zgrada i stanari. Ipak, građani opravdano postavljaju pitanje – ko će preuzeti odgovornost kad se fekalije počnu vraćati iz odvoda, a voda u podrumima poprimi boju i miris nesigurnosti?
Građani između sistema i samoinicijative U jeku sveopšteg institucionalnog haosa, građani pokušavaju preuzeti stvari u svoje ruke. Neki, poput članova Građanske inicijative za bolje Sarajevo, apeliraju na odgovornost svakog pojedinca. „Prestati s 'trebalo bi' i početi od kućnog odgoja“, poručuje Vesna Bogunović. I dok je inicijativa pohvalna, ne smije se ignorisati činjenica da građani nisu ni plaćeni, ni dužni da sami rješavaju probleme koji spadaju u ingerenciju sistema.
Opozicija traži ostavke, vlast uzvraća PR-om Politički sukobi se rasplamsavaju. Opozicija predvođena SDA-om traži ostavke kantonalnih zvaničnika i upozorava da se ne zna šta nas čeka nakon klanja kurbana uoči Bajrama. Zastupnica Sebija Izetbegović upozorava da je „nevjerovatno“ govoriti kako je sve pod kontrolom dok deseci ljudi završavaju u bolnicama.
S druge strane, kantonalna vlast negira optužbe i najavljuje – komunalnu policiju i video nadzor. Međutim, sve više se čini da se građanima nudi privid akcije, umjesto stvarnih rješenja.
Portparolka KJKP „Park“ priznaje ono što mnogi vide već godinama – da radnici ovog preduzeća više vremena provode skupljajući smeće nego uređujući zelenilo. A direktor KJKP „Rad“ tvrdi da će upravo komunalna policija biti sistemski odgovor. Projekti su „u završnoj fazi“, no konkretni rezultati se još ne vide – osim novih računa koji pristižu građanima.
Reorganizacija ili još jedno prebacivanje loptice? Načelnici općina, poput Nermina Muzura i Semira Efendića, sada predlažu potpunu reorganizaciju sektora komunalnih usluga. Njihova ideja je da lokalne zajednice preuzmu dio poslova, s ciljem unapređenja efikasnosti. Iako takav prijedlog zvuči razumno, javnost opravdano sumnja – da li je to iskren pokušaj poboljšanja sistema ili još jedan korak ka političkoj decentralizaciji odgovornosti?
Zaključak: Zdravlje ne smije biti kolateralna šteta nemara Kada zdravlje građana dođe pod direktnu prijetnju, kao što je slučaj s epidemijama leptospiroze i bruceloze, izgovori, projekti „u izradi“, planovi i političke prepirke ne znače ništa. Građani Sarajeva ne žele čuti ko je manje kriv – žele konkretne mjere, brzu reakciju i zdravu sredinu.
Sve dok se odgovornost bude skrivala iza sistema, a nadležnost pretvarala u beskrajno prebacivanje loptice, Sarajevo će ostati grad u kojem se bolest širi tišinom, a odgovornost umire u birokratiji.
Pitanje ostaje otvoreno – ko će preuzeti odgovornost prije nego što posljedice postanu tragične?
