Licemjerje globalnih sila: Dok Izrael ostaje zaštićen, Iran je nepravedno optužen

U svijetu gdje su dvostruki standardi pravilo, a ne izuzetak, imamo apsurdan primjer međunarodne pravde u kojoj Iran automatski postaje "krivac", dok Izrael nesmetano provodi najkrvavije strategije, kršeći sve moguće konvencije i međunarodne zakone, a da pritom ne snosi nikakvu odgovornost.

Kako je moguće da se, dok se Iran neprekidno stavlja pod lupu, Izrael može ponašati kao da mu ništa nije sveto, ubijajući palestinske pregovarače, klajući djecu, i rušeći temelje međunarodnog prava, bez ikakvih posljedica?

Iran je doveden u poziciju da bude stalan predmet međunarodne osude, čak i kada su njegove akcije, u velikoj mjeri, odraz kompleksnog geopolitičkog konteksta. Unaprijed osuđen na osnovu političkih interesa i strateških kalkulacija, Iran se suočava s neprekidnim pritiscima i sankcijama. Svaka njegova akcija, čak i najmanji potez, automatski postaje tema globalne kritike, dok se realni uzroci i okolnosti često zanemaruju. Zašto? Zato što je lakše imati "neprijatelje" na koje se može usmjeriti pažnja, dok se stvarni problemi i dvostruki standardi skrivaju u sjeni.

S druge strane, Izrael, koji otvoreno krši sve moguće međunarodne norme i ljudska prava, ostaje gotovo imunitetan na sve kritike. Kada Izrael ubija palestinske pregovarače, klanje djece i ruši domove, sve to dolazi bez ozbiljnih posljedica. Kršenje međunarodnog prava i konvencija postaje gotovo rutina, a Izrael može provoditi svoje politike bez straha od stvarne odgovornosti. Kako je moguće da se svijet ponaša kao da ne vidi ili ne želi vidjeti krvavi genocid i nepravdu koja se odvija pred očima cijele planete?

Sjećanja na Srebrenicu i embargo na oružje

Ovakvo licemjerje nas prisjeća na bolnu prošlost, kada smo i sami bili ostavljeni sami, bez prava na odbranu. Podsjeća nas na to kako su nas strane sile ostavile u trenutku kada smo najviše trebali pomoć. Embargo na oružje, nametnut nama dok su se naši građani sistematski ubijali, a genocid se odvijao u Srebrenici, bio je strašan dokaz međunarodne indolentnosti i nepravednosti. Dok smo se borili za preživljavanje, međunarodna zajednica je gledala sa strane, kao da su naši životi samo statistika, a ne ljudska sudbina.

Ovo licemjerje međunarodne zajednice, koje danas vidimo u odnosu prema Iranu i Izraelu, je samo nastavak globalne hipokrizije koja je bila prisutna i tokom naših najmračnijih trenutaka. Kako je moguće da se međunarodna pravda tako selektivno primjenjuje, dok se krvavi zločini i nepravde koje pogađaju nevine ljude ignoriraju ili opravdavaju?

Zašto su neka pravila samo za određene zemlje, dok druge mogu kršiti sve norme bez ikakvih posljedica? Vrijeme je da se probudimo i prepoznamo ovu globalnu licemjernost. Vrijeme je da se suočimo s činjenicom da pravda nije univerzalna, već selektivna i politički motivisana. Svijet mora shvatiti da se mora prestati s dvostrukim standardima i da svaka nepravda, bez obzira na to gdje se događa, zaslužuje istu pažnju i reakciju.

Dok se bore za svoja prava i slobode, sve dok se suočavamo s međunarodnim licemjerjem, moramo se upitati: Da li smo zaboravili osnovne ljudske vrijednosti? Da li smo spremni prihvatiti da nam globalna pravda ne vrijedi ništa, osim kad odgovara velikim silama?

Da li mi kao društvo imamo snage da stanemo protiv ove globalne nepravde, da se zalažemo za pravu pravdu i ljudska prava, i da se osiguramo da nijedna zemlja, ni narod, ne budu ostavljeni da pate zbog političkih interesa i licemjerja.

Jer, ako nastavimo ignorisati ove nepravde, samo ćemo produžiti agoniju i patnju onih koji već predugo trpe zbog nemorala i dvostrukih standarda međunarodne zajednice.