Od početka ove godine, u Federaciji BiH svjedočimo zanimljivom fenomenu – dok se svakodnevno raspravlja o plaćama državnih službenika, članovi Vlade i Parlamenta FBiH u tišini su “prošetali” kroz sistem linearnih povećanja i automatski profitirali.
Na osnovu sporazuma Vlade FBiH sa Samostalnim sindikatom državnih službenika, osnovica za obračun plaća povećana je sa 480 KM na 540 KM. Ova promjena, formalno namijenjena poboljšanju životnog standarda zaposlenih u javnoj administraciji, imala je neslavan “efekat boomeranga” – istovremeno su povećane i plaće visokih funkcionera.
Primjeri govore sami za sebe: predsjednica FBiH Lidija Bradara povećala je plaću sa 4.600 KM na 5.400 KM, dok predsjedavajući oba doma Federalnog parlamenta, Dragan Mioković i Tomislav Martinović, zahvaljujući koeficijentu od 9,5, sada primaju više od 5.000 KM – povećanje od skoro 570 KM, samo zato što se osnovica povećala za državne službenike.
Ovdje se nameće pitanje koje političari pokušavaju izbjeći: je li ovakvo povećanje u skladu s Ustavom FBiH?
Član IV. A.14 Ustava FBiH vrlo jasno propisuje da se plaće izabranih i imenovanih funkcionera ne smiju povećavati ili smanjivati tokom izbornog mandata, osim kada se radi o prilagođavanju troškovima života. U slučaju ovogodišnjeg povećanja, nijedna relevantna institucija ili zvaničnik nije obrazložio da je povećanje plaća parlamentarcima i članovima Vlade bilo nužno zbog rasta troškova života. Naprotiv – njihove plaće su automatski “uskočile” za isti postotak kao i plaće državnih službenika, što u očima ustavnog pravila izgleda kao protuustavno bogaćenje.
Federalni ministar pravde Vedran Škobić u svom aktu, poslanom Domu naroda Parlamenta, naglasio je upravo ovu kontradikciju. Pored toga, Škobić je podsjetio da je ranije zakonom bilo predviđeno da Parlament FBiH sam određuje iznose plaća za svoje članove i uposlene. Međutim, izmjenama zakona ova ovlaštenja prenesena su na Vladu FBiH, što znači da sada funkcioneri izvršne vlasti, u dogovoru s Vladom i sindikatom, mogu “profitirati” svaki put kada dođe do povećanja osnovice.
Ovaj mehanizam jasno pokazuje kako pravni okvir u FBiH može funkcionirati u korist onih koji poznaju procedure, dok obični građani čekaju minimalne plaće i rješenja za osnovne životne potrebe. Drugim riječima, dok državni službenici moraju pregovarati i dokazivati svoje potrebe, članovi Vlade i Parlamenta automatski napune svoje račune.
Pitanje ustavnosti ovakvog povećanja nije samo pravno, već i političko. Jasno je da Vlada i zakonodavna vlast ne samo da zloupotrebljavaju zakonske rupe, već i šalju poruku građanima: zakon važi različito, ovisno o položaju i moći. Dok sindikati i mediji slave sporazume za zaposlene, visoki funkcioneri uistinu “profitiraju bez borbe” – bez da iko provede javnu analizu opravdanosti njihovih primanja.
Analitičari upozoravaju da ovakvi potezi dodatno urušavaju povjerenje u institucije. Dok građani osjećaju stagnaciju, inflaciju i nesigurnost, politički lideri rastu finansijski po automatizmu, uz formalnu “legalnost” koja se može dovesti u pitanje s ustavnog aspekta. To nije samo ekonomsko pitanje – to je pitanje moralnog i političkog kredibiliteta institucija u FBiH.
U konačnici, ovo nije prvi put da se u Federaciji BiH događa “automatski profit” izabranih i imenovanih funkcionera. Međutim, ovakvo otvoreno ignoriranje Ustava FBiH, u kombinaciji s proceduralnim lukavstvima, jasno pokazuje koliko su politike u ovom entitetu udaljene od principa poštenja i transparentnosti. Dok građani plaćaju poreze i bore se za osnovni životni standard, neki funkcioneri koriste svaku priliku da dodatno napune svoje račune, i to – što je najvažnije – potpuno legalno, barem na papiru.
Ako se ovaj trend nastavi, logično je pitanje: hoće li iko, osim pojedinih ministara i opozicije, stati na kraj ovom “automatskom bogaćenju” i zaštititi Ustav, ili će građani nastaviti gledati kako pravni okvir radi u korist političkih elita, dok njihove potrebe ostaju zanemarene?
