Da li je Bamako zaista ugrožen? Situacija u Maliju postaje sve složenija
Prema političkim stručnjacima, situacija u Maliju iz dana u dan postaje sve složenija zbog širenja terorističkih grupa, ali da li glavni grad Bamako trenutno zaista prijeti opasnost?
Stručnjaci ističu da je stvarna slika mnogo složenija od pojednostavljenih prikaza u medijima, uprkos alarmantnim naslovima međunarodnih novina, poput onog u „The Wall Street Journalu“: „Al-Kaida je na pragu da preuzme zemlju“.
Afrička unija je pozvala na hitne mjere u borbi protiv terorizma u Maliju. Od prošlog septembra, grupa Jama'at Nusrat al-Islam wal-Muslimin (JNIM), povezana s Al-Kaidom, najavila je blokadu isporuka goriva prema Bamaku, kao odgovor na odluke vlade kojima je zabranjena prodaja goriva u ruralnim područjima kako bi se ograničila mogućnost kretanja i snabdijevanja terorista.
Od tada su se putevi koji vode do glavnog grada pretvorili u linije fronta, jer su militanti ciljali kamione s gorivom između Dakara i Abidžana, što je rezultiralo požarima na desetine vozila i ozbiljnom nestašicom goriva u zemlji.
Posljedica su bile prazne benzinske pumpe, ogromni redovi i gotovo paralizirani gradovi, što je navelo zapadne zemlje, uključujući SAD, Italiju, Veliku Britaniju i Njemačku, da pozovu svoje građane na hitan odlazak iz Malija.
Da li će Bamako pasti?
Dr. Bruno Charbonnier, istraživač specijaliziran za terorizam u Sahelu i francusko-afričke odnose, ističe da je glavni grad Malija pod opsadom, ali da mu ne prijeti pad. Prema njegovim riječima, ono što se događa nije vojna kampanja za zauzimanje grada, već oblik pritiska usmjeren na ekonomsko i socijalno iscrpljivanje kako bi se oslabio autoritet vlasti.
„Terorističkoj grupi nisu potrebni tenkovi da bi vršila politički uticaj; dovoljno im je da zaustave dotok goriva kako bi paralizirali zemlju. Organizacija nema kapacitete da napadne grad veličine Bamaka“, objašnjava Charbonnier.
Dodaje da organizacija nije uspjela kontrolirati nijedan veći grad ili čak mali administrativni centar, pa je napad na glavni grad sa 3,5 miliona stanovnika praktično neizvodiv.
Rizik od erozije države veći je od rizika od pada glavnog grada
Dr. Tristan Forte, istraživač sigurnosti u Sahelu i zapadnoj Africi, naglašava da se prava bitka ne vodi oko gradova, već u ruralnim područjima. „Cilj džihadističkih grupa je isprazniti državu iznutra i prisiliti sela da potpišu sporazume o predaji: nametanje zekata, zatvaranje škola, kontrola odijevanja žena i sprječavanje ulaska vojske“, pojašnjava.
On upozorava da ekonomska blokada Bamaka predstavlja više politički nego vojni test, s ciljem da stanovništvo okrene protiv vlade.
Finansijski stručnjaci: Glavni grad nije ugrožen, ali vlada može biti destabilizirana
Dr. Abu Bakr Haidara, finansijski istraživač i stručnjak za terorizam, ističe da grupa ne posjeduje tenkove, rakete niti avione, te se bori sa desetinama mobilnih militanata, dok kontrola Bamaka zahtijeva hiljade boraca i kontinuiranu logistiku.
„Prava opasnost nije ulazak u glavni grad, već kolaps unutrašnjeg povjerenja. Ako opsada i životna kriza potraju, dijelovi stanovništva mogli bi se okrenuti protiv vlade. Al-Kaida računa na društveni bijes, a ne na vojnu silu“, naglašava Haidara.
Malijska vojska je znatno jača nego 2012. godine, nakon godina rata i saradnje s Rusijom, a sada posjeduje kopneno i zračno naoružanje koje ranije nije bilo dostupno.
Zašto terorističke grupe kontroliraju ruralna područja?
Mali je ogromna zemlja s površinom većom od 1,24 miliona kvadratnih kilometara, što onemogućava potpuno vojno raspoređivanje. Teroristi ne traže direktni sukob, već djeluju malim, brzim, nevidljivim mobilnim ćelijama koje udaraju i nestaju. Dovoljno je nekoliko desetina boraca da se zatvori put, napadne konvoj ili nametne opsadu sela.
Kada stanovnicima postane neizdrživo, grupa nudi „lokalni sporazum“ kojim selo ostaje pod njihovom kontrolom u zamjenu za prestanak napada. Tako se mapa njihovog uticaja širi – ne klasičnom vojnom okupacijom, već prisilnom podložnošću i upravljanjem iz sjene.
